Amerikanci koji dolaze u Evropu često se suočavaju sa kulturnim šokovima kada moraju da se izuju prilikom posjete nekome ili kada shvate da su poručene porcije nekoliko puta manje nego kod kuće.
Studenti koji dolaze da studiraju u Hrvatsku s drugog kontinenta, sezonski radnici ili oni koji na putu oko svijeta zastanu u Hrvatskoj, na forumima izražavaju iznenađenje ili se smiju razlikama – baš kao što to čine Evropljani u suprotnoj situaciji.
“U Hrvatskoj se sve vrti oko hrane i pića. Kad dođem nekome u kuću, odmah s vrata pitaju šta ću jesti i piti, a uobičajno je da donesem kakvu flašu ili neki jestivi poklon. Hljeb se jede za svako jelo, uključujući krompir i testeninu, što je takođe zanimljivo, jedna od najčešćih rečenica koju čujem za stolom je: ‘Uzmi još malo da se ne baci.’ Iznenađen sam da bacanje hrane ovde nije protivzakonito”, piše Lijam.
Njegov zemljak se nadovezo na temu:
“U Americi se ljudi voze kilometrima da bi posjetili lokalni park, a ovdje za to vrijeme završim u drugom gradu ili preko granice”, piše P. B. i dodaje da ga je iznenadilo što postoji drugačiji koncept vremena.
Kako je Evropa stari kontinent, ovdje je običaj da se kaže da je novi grad star samo 150 godina, dok je preko okeana za takvo mjesto idelano reći da je pravi starac.
“Nevjerovatno je koliko je sve malo u Evropi u poređenju sa Amerikom. Ulice su uske, automobili mali, baš kao i kuće. Neki ljudi čak žive u porodičnim kućama koje su podijeljene između različitih vlasnika! Ovo nije tako uobičajno u SAD”, navodi drugi Amerikanac.
Leon je rekao:
“Hrana u Hrvatskoj je ukusna, ali možete pronaći jela koja su vrlo bizarna. Jela od kravljeg i svinjskog želuca, kobasice od svinjske krvi ili puha (mala stvorenja slična vjevericama) koja se mogu jesti u nekim dijelovima zemlje nisu za svakoga”, piše Leon, a prenosi “b92“.
Komentari su se redali:
“Volim kako Dalmatinci pričaju. Toliko su glasni i temperamentni da mi je trebalo vremena da shvatim kako se ne svađaju, već tako normalno pričaju o svakodnevnim stvarima. Razlika je u tome što se ne smiju toliko kao Amerikanci i ne trudite se da budete veoma ljubazni kada ih sretnete”, komentariše Olivija.
Drugi je rekao:
“Užasno je koliko ljudi puši. Dim se osjeća na svakom koraku, a ponekad je nemoguća misija pronaći kafić u kojem se normalno diše. Vidio sam žene kako guraju kolica za bebe sa cigaretama u ustima, kao i djecu kako gase opuške na putu”, užasnut je Džon.
Ovdašnje Amerikance najviše šokiraju javni toaleti koji se plaćaju, kao i “besplatni toaleti u kojima zaposleni prodaju toalet papir” i “izvlače novac od turista u nevolji koji nemaju drugu opciju osim da ostave novčanice ako nemaju kovanice.”
Neki komentarišu da ih “toalet mafija” ne iznenađuje jer to nije prijatan posao.
“Radio sam sa ljudima iz raznih krajeva Hrvatske i bio sam iznenađen kolika je razlika na tako malom geografskom području: od načina na koji govore do njihovog karaktera, nevjerovatno je koliko su različiti”, piše Lukas.
Drugi komentar je bio glede žurbe:
“Imam osjećaj da se Hrvatima ne žuri. Na terasama satima piju kafu, a kašnjenje je uobičajna praksa. Usporen ritam imaju i zaposleni u pošti i drugim takvim poslovima”, komentariše Ema.
Amerikanci su šokirani kako ljudi u Hrvatskoj obraćaju pažnju na modu i koliko lijepih djevojaka ima u gradu. Ali mnoge nisu srdačne kao Amerikanke.
Takođe, neobično im je da Hrvati ne ostavljaju velike napojnice. “Moj prvi obrok u Zagrebu bili su ćevapi u malom restoranu sa prijateljem iz Hrvatske. Platio sam, ali nisam ostavio veliku napojnicu jer su me upozorili da u Evropi nisu veliki kao u Americi. Moj prijatelj je vidio račun koji sam ostavio na stolu, zgrabio i stavio u džep sa riječima da je to zaista previše”, kaže Amerikanac.
