Jedan od najboljih albuma benda „Bijelo Dugme“, ali svakako i jugoslavenskog rokenrola svakako je album „Bitanga i princeza“.
Album izdat 1979., ove godine slavi 45 godina od izlaska, i upravo zbog ovog jubileja, Jugoton je riješio da izbaci novu verziju albuma, u novom zvučnom ruhu, ponovo umiksanu sa originalnih 24-kanalnih traka.
Uz stereo verzije mikseva, spremna je dolbi atmos verzija za digitalne servise i superaudio CD verzija. Vinilno izdanje albuma „Bitanga i princeza“ u Abbey Road studiju rezao je Gremijem nagrađen ton majstor Šon Mekdži.
Ova prilika je dozvolila autorima, ali i Jugotonu da isprave neke stvari iz 1979., odnosno da vrate neke verzije, detalje pjesama i samog albuma koji su bili nepodobni prije 45 godina. Sve osim jedne.
Skoro pola vijeka kasnije, bend se odlučio da ne izbaci verziju sa originalnim tekstom pjesme „Sve će to mila moja prekriti ruzmarin, snjegovi i šaš“. Ova balada se često uzima kao jedna od najboljih benda, ali poznata je priča prema kojoj je stih “A Hrist je bio kopile i jad” zamijenjen sa “A on je bio kopile i jad” na intervenciju “viših organa” zbog straha od političkih implikacija.
Postoje live snimci (kao što je ovaj video dole) u kojima Bebek ipak pjeva Hrista, ali i izjave Gorana Bregovića i Željka Bebek u kojima kažu da danas ne bi tako provocirali.
Za ovu pjesmu je vezano i jedno od prvih suđenja Bregoviću za, gle čuda, plagijat, koji je Brega ipak dobio. Drago Kuđić autor pjesme “Majevički nokturno”, smatrao je da snjegovi i šaš dele nekoliko sličnosti sa njegovom.
Pokojni Kuđić je tužio Bregovića za plagijat, ali nije dobio spor. “Majevički nokturno” je pjevao Seid Memić Vajta na albumu “Vajta 2.
Što se tiče stvari koje su promijenjene u odnosu na izdanje iz 1979., prvo se ističe drugi omot, isto tad zabranjen zbog vulgarnosti. U pitanju je omot Dragana S. Stefanovića na kojem ženska noga koja udara u muškarca u nezgodno mesto. Autor slike Stefanović je izjavio kako da je „ideja jednostavno bila nizak udarac djevojke (Princeze) upućen nekoj njoj bliskoj osobi (Bitanga), s kojom je u međuodnosu“.
Još jedna obrisana stvar iz originala je i stih „a koji mi je moj?“ iz pjesme „Ala je glupo zaboravit njen broj“.
U uvodu u „Kad zaboraviš juli“ danas se može čuti i Bregovićevo odbrojavanje na njemačkom ili upute bubnjaru Điđiju Jankeliću pred „Sve će to mila moja…“ Na pjesmi “Ipak, poželim neko pismo” istaknutije je i bolje se čuju prateći vokali pjevačice Maje Odžaklijevske.
Reizdanje ovog klasika domaćeg rokenrola se, gle čuda, dešava u julu. Za svaki slučaj, da ga ne zaboravimo.
