Ako spomenete Bosnu i Hercegovinu u Americi, mnogi Amerikanci se prvo prisjete brutalnih etničkih ratova 1990-ih. Međutim, kako piše Washington Post, nedaleko od Rockville Pikea, poduzetnik porijeklom iz Sarajeva nada se da će promijeniti tu asocijaciju u glavama svojih mušterija.
Kako piše WP, najveća grupa Bosanaca izvan Evrope sada živi na Srednjem zapadu SAD-a. Sa ratovima 1990-ih, međutim, mnogi su došli i na područje Washingtona. Među njima je bio i Edin Saračević, suosnivač MezeHuba.
Dijelom restoran, dijelom specijalizirana trgovina prehrambenih proizvoda, misija MezeHub-a je predstavljanje Balkana u Washington. MezeHub se prvenstveno ponosi svojim burekom.
Kako piše WP, poznavaoci ovog jela se svađaju oko njegovog porijekla i oko toga ko ga najbolje pravi, pa čak i koja varijanta pite ima pravo da se uopšte zove “burekom”.
“Burek zapravo potiče iz Irana”, rekao je Saračević za WP, te dodao da je ovo jelo postalo svjetski poznato u vrijeme Osmanskog carstva.
Kako piše WP, “činjenica da se u ovom jelu može uživati širom Balkana je poučna: zajedničke kulinarske tradicije prevladavaju u odnosu na etničke mržnje”.
“Ljepota SAD-a je u tome što je zaista zemlja mogućnosti. To znači da nije bitno kako se prezivate. U Evropi, ako imate ime koje ne odgovara, možda ćete teže zaraditi za život. U Americi morate biti odlučni. Morate znati šta pokušavate da uradite. Sve ostale stvari koje su prepreke drugdje – ovdje ih jednostavno nemate. Ali morate se uložiti u posao i morate biti dovoljno strpljivi da vidite rezultate, prilagođavajući svoje koncepte i svoje najbolje strategije na dnevnoj bazi”, rekao je Saračević za WP.
Također je govorio o dva jela koja nema u SAD-u – ajvar i suho meso.
“Administracija za hranu i lijekove zabranila je uvoz dimljenog mesa u SAD. Tako je jedan čovijek u Pensilvaniji osnovao kompaniju koja proizvodi suho meso, suha jela. To je sada višemilionski posao”, rekao je on.
Zatim je govorio o Sarajevu, navodeći da je taj grad poznat po dva proizvoda: ćevapima i bureku.
“Njihov okus, jednostavno je jedinstven. Miris je apsolutni okidač, bez obzira da li ste siti ili ste upravo večerali. Kada šetate starim gradom u Sarajevu, miris je uvijek prisutan, bez obzira na doba godine”, rekao je on.
“Mislim da je jedna od najtežih stvari za repliciranje nešto što se proizvodi u malom obimu – u domaćinstvu. Kajmak je nešto što je jedinstveno. To je krem sir, i može biti sladak ili slan. Postoje njegove varijante koje nikada nisam vidio van Balkana. Svakih pola sata skidate kremu sa prokuvanog mleka. To je pedantan, zamoran proces. Toliko je skupo napraviti u smislu rada. Nabavljamo kajmak iz Sjeverne Makedonije”, ispričao je.
Također je govorio o autentičnosti hrane.
“Uvijek se pitate: “Ako promijenimo ovaj originalni recept ili tradicionalni pristup, činimo li medvjeđu uslugu kvalitetu hrane? Ili je zapravo poboljšavamo?” Borim se sa tim. Ali s obzirom na kvalitet brašna, osnovnih sastojaka koji su ovdje dostupni — ako pravilno pratite recepte, mislim da možete proizvesti — ne samo dobre verzije, već ponekad i bolje proizvode”, rekao je on.
“Naša pljeskavica — ja je zovem balkanski burger. To je velika, masivna pljeskavica, ali pravilno začinjena – ne samo govedina. U nju stavljamo razne vrste začina. Tradicionalno se dobija pljeskavica sa malo luka sa strane, u pečenom hljebu koji zovemo somun. Ali pravimo je da izgleda više američki, privlačnije američkom potrošaču. Žele komad zelene salate unutra, parče paradajza, kiseli krastavčić – takve stvari. Tako smo spojili oba ova pristupa – i veoma je popularno!”, dodao je.
