Na obroncima planinskog prevoja Morine, Savo Spremo pronalazi svoj mir, provodeći četiri mjeseca godišnje čuvajući ovce i zarađujući za život.
Prevoj Morine, smješten između Nevesinja i Kalinovika na nadmorskoj visini od 1.600 metara, svojim prirodnim ljepotama ostavlja prolaznike bez daha, zbog čega ga nazivaju “hercegovački Tibet.”
Ekipa “Nezavisnih novina” posjetila je Savu, pastira koji brine o 635 ovaca i nekoliko krava.
Savo je izabrao da nekoliko mjeseci godišnje provodi na Morinama, izrađujući tradicionalni hercegovački sir iz mješine, koji svojim ukusom privlači brojne kupce.
U svojoj kolibi, Savo nas je dočekao s domaćom rakijom, koju proizvodi u Nevesinju, te tradicionalnim sirom iz mjeha i pršutom. Počeo je priču o svom životu na planini, koja traje već 23 godine.
“Prije 23 godine odlučio sam se posvetiti ovom poslu zajedno sa svojom porodicom. Tada smo, uz pomoć majke, oca i sestre, započeli ovaj posao. Bilo je lakše dok smo bili zajedno, ali nažalost, majka i otac su umrli, a sestra se udala, pa sam ostao sam. Ipak, nisam odustao,” priča Savo.
Kako je rekao, posao nikada nije bio lak zbog velikog stada. “Prije nekoliko godina nudio sam platu od 1.000 KM, ali niko nije bio zainteresovan. Sada imam jednog čobanina koji mi pomaže, jer posla ima dosta,” kaže Savo.
Za mužu je potrebno nekoliko sati, jer sve radi ručno. “Moj radni dan počinje u pet ujutru i traje do 23 časa naveče. Mlijeko muzem ručno, oko 110 litara dnevno. Nakon muže, počinjem s pravljenjem sira, što traje nekoliko sati,” objašnjava Savo, dodajući da postupak pravljenja sira prolazi kroz nekoliko faza.
“Prvo je muža mlijeka, zatim sirenje, a mladi sir stoji u bačvi nekoliko dana dok se bačva ne napuni. Nakon toga, sir se stavlja u mješinu, gdje stoji mjesec dana ili više dok ne bude spreman za prodaju,” kaže Savo.
U jednoj mješini na početku bude oko 55 kilograma sira, ali nakon kaliranja ostane oko 45 kilograma. “Ručno izrađujem mješine od jagnjeće kože, svaka može primiti do 45 kilograma sira. Moji kupci su stalne mušterije, i skoro svakodnevno neko dođe po sir,” priča Savo, dodajući da najviše kupaca dolazi iz Nevesinja, Kalinovika i Mostara.
Savo nam je ispričao da je nekoliko puta njegovo stado napadano od strane vukova, koji su mu zaklali nekoliko ovaca. “Ovdje ima vukova i medvjeda. Nekoliko puta mi je vuk ušao u tor i zaklao ovce i jagnjad,” kazao je Savo.
Na ovom prevoju nema struje, pa je Savo postavio solarne panele na svoju kolibu kako bi imao struju. Signal za telefon hvata tako što ga okači na stub na obližnjem brdu.
“Jedan panel sam kupio prije nekoliko godina, drugi sam dobio u donaciji. Bez njih ne bih imao struju. Sa signalom za telefon je teže, ali kada ga okačim na stub i pojačam zvuk, čujem kada me neko zove,” kaže Savo.
Zaključuje da je ovaj posao vrlo težak, ali isplativ.
