Piše: Senad Avdić
Prošle nedjelje, Asim Sarajlić bio je još jednom na razgovoru u Tužiteljstvu BiH i ponovo odbio tužiteljima otkriti tajnu PIN koda svog mobilnog telefonskog uređaja. Sud Bosne i Hercegovine zbog toga mu je izrekao novčanu kaznu od tri hiljade KM tretirajući njegovu nesuradnju kao “prikrivanje dokaza”.
“Ne smijemo dozvoliti ovome amateru da uvozi respiratore.” Ovako je nekako glasila SMS poruka koju je Fadilu Novaliću, predsjedniku Vlade Federacije BiH, uputio jedan od njegovih najbližih suradnika, član kabineta, nakon što je odlučeno da stotinu respiratora iz Kine uveze firma “Srebrena malina” do tada slabo poznatog vlasnika (osim kao televizijskog voditelja) Fikreta Hodžića. No, ovo upozorenje nije uopće pokolebalo Novalića. Nije ga u namjeri da višemilionski posao dodijeli Hodžiću poremetilo ni to što “Srebrena malina” uopće nije bila registrirana za bavljenje ovim poslom u Agenciji za lijekove i medicinska sredstva. Registracija je izvršena tek nakon što su respiratori iz Kine stigli na sarajevski Aerodrom, zbog čega se protiv direktora Agencije Aleksandra Zolaka, kao i protiv Fadila Novalića, Fikreta Hodžića i direktora Federalne uprave civilne zaštite Fahudina Solaka vodi višemjesečna istraga u Tužiteljstvu Bosne i Hercegovine.
PIN ILI SPIN KOD?
Kako su u slučaju nabavke respiratora na početku pandemije koronavirusa donošene odluke, ko je povlačio konce i po čijem nalogu, kakva je uloga formalnih, institucionalnih centara, a kakva, pak, neformalnih, vaninstitucionalnih, moćnika iz sjene, očito je nemoguće rasvijetliti samo na osnovu “konvencionalnih” tužiteljskih metoda, analizom relevantnih dokumenata, ispitivanjem svjedoka, ohrabrivanjem eventualnih insajdera na suradnju u istrazi. Odluke u ovoj zemlji se donose izvan institucija, parlamenta, vlada, agencija, građen je razuđen repertoar tehnika i metoda, čitav jedan paralelni, nevidljivi kosmos s ciljem prikrivanja i zaštite glavnih aktera kriminalnih afera, a oni se, po pravilu, nalaze u vrhovima stranaka ili unutar neformalnih, zamračenih ekonomskih centara moći, a ne u istitucijama sistema.
Je li to osnovni razlog što su tužitelji Tužiteljstva BiH u istrazi o uvozu respiratora iz Kine intenzivno fokusirani na pljenidbu mobilnih telefonskih uređaja u vlasnišvu glavnih aktera ovog “predmeta”? Vjeruje se da je unutar njihove komunikacije, kao i kontakata s osobama kojih zasada nema među sumnjivcima, moguće pronaći sve skrivene elemente ovog skandala. Ili su, možda, tužitelji koji rade na ovom slučaju, u nedostatku ozbiljnih, čvrstih materijalnih dokaza, grozničavo krenuli u “lov” na mobitele da bi njihovim sadržajem popunili “rupe” iz dosadašnjeg toka istrage?
Podsjetimo, odmah nakon izbijanja afere s uvozom respiratora iz Kine, plaćenih 10,5 miliona KM, sredinom maja, kada je, pod pritiskom javnosti, pokrenuta tužiteljska istraga, oduzeti su mobilni telefoni najbližim suradnicima federalnog premijera Fadila Novalića, njegovom šefu kabineta Hasanu Ganibegoviću i Editi Kalajdžić, utjecajnom sekretaru Vlade Federacije BiH. Nedugo kasnije, istražitelji su “uzeli u postupak” i samog premijera Novalića nakon što je ustanovljeno da je i on bio član tzv. “Viber grupe”, čiji su članovi međusobno često komunicirali, pored ostalog i tokom donošenja odluke u nabavci respiratora i odabiru dobavljača. Novalić je nakon oduzimanja mobilnih telefona njegovim suradnicima, očito, imao vremena da se zaštiti od istrage, jer je, kako je utvrđeno, deinstalirao Viber aplikaciju i “onemogućio uvrđivanje sadržaja prethodno ostvarenih komunikacija s drugim osumnjičenim i neposrednim svjedocima”, konstatirano je u informaciji Tužiteljstva BiH. U istom dokumentu je konstatirano da je “u kontekstu sadržaja neobrisanih komunikacija očigledno da se radi o dokazima koji bi svojim kvalitetom u velikoj mjeri omogućili potpuno rasvjetljavanje krivičnih djela te potpunu identifikaciju za sada nepoznatih pripadnika ove grupe ili njenog organizatora”.
NOVALIĆEV MOBITEL U RAZMJENI
Federalni premijer tvrdio je, međutim,da je mobilni aparat koji je koristio tokom komuniciranja unutar Viber grupe, “u to vrijeme već otišao u Austriju, došao je novi i mijenjam rabljeni, što radim svaki mjesec”,objasnio je Novalić. Kako je njegov stari mobitel “otišao” u Austriju i na koji je način u BiH stigao novi aparat s obzirom na to da se sve to odvijalo u vijeme zbog pandemije “otkazanih letova” i putovanja, Novalić nije umio objasniti. No, istražitelji su, prema svemu sudeći, imali odgovor na to pitanje, dakle da nikakve zamjene telefona nije bilo. U tome im je pomogla i i suradnja sa jednim od Novalićevih suradnika, vlasnikom “nultog mobitela”, koji je nakon izbijanja afere i navodno bliske suradnje sa Tužiteljstvom BiH, napustio kabinet premijera Federacije.
Ovaj višemjesečni “mobitelgate” dodatno se zakomplicirao, odnosno dramatizirao, nakon što je prije mjesec dana u Tužiteljstvu BiH kao svjedok ispitan Asim Sarajlić, poslanik u Parlamentu BiH, bivši potpredsjednik Stranke demokratske akcije i njen dugogodišnji šef kadrovskih poslova. “Prvi do Bakira”, kako je sam sebe titulirao u tajno snimljenom razgovoru sa svojim stranačkim kolegama, zbog čega je formalno udaljen na periferiju stranačkih poslova, Sarajlić se u medijima i političko-pravosudnim kuloarima dovodio posredno u vezu s nabavkom respiratora, jer se vjerovalo da je jedini on unutar bošnjačkog političkog vrha poznavao Fikreta Hadžića i bio upućen u poslovanje njegove firme “Srebrena malina”. Objavljivana je i fotografija Sarajlića i stranačkih glavešina s ramazanskog okupljanja u kući Hadžićevog punca Ševala Gabeljića, Srebreničanina, koji posljednjih godina vodi veliki porodični biznis u općini Vogošća, koja je neprikosnovena “baza” Asima Sarajlića. On je, također, blizak rođak sekretarke Vlade Fedracije BiH Edite Kalajdžić, što je bio dodatni razlog zbog kojeg je njegovo ime, navodno često, cirkuliralo u komunikaciji unutar “Viber grupe” prilikom odlučivanja o nabavci respiratora iz Kine.
Saslušanje svjedoka Asima Sarajlića u Tužiteljstvu BiH prošlog mjeseca trajalo je šest sati i (ne)očekivano okončano oduzimanjem njegovog mobilnog telefona po naredbi Suda BiH. Svjedoci sa lica mjesta tvrde da je, nakon izlaska iz Tužiteljstva BiH u kasnim noćnim satima, iscrpljeni Sarajlić bio potpuno potonuo, za ne prepoznati, i da je jedva uspio ući u svoj novi skupocjeni automobil, vrijedan blizu 200 hiljada KM. Njegovim stranačkim kolegama je laknulo kada su ga te večeri vidjeli na slobodi, jer se bio pronio glas da je pritoren, ali su istovremeno bili uzdrmani viješću da je Sarajlićev mobitel ostao u Tužiteljstvu BiH i da će biti vještačen njegov sadržaj.
Saga sa mobitelima nastavljena je prije pet dana, kada su ponovo po nalogu Suda BiH pretreseni stan, poslovni prostor i kuća Fikreta Hodžića i tom prilikom oduzet mobitel vlasniku “Srebrene maline”. Zanimljivo je da to nije urađeno ranije tokom skoro pola godine trajanja istrage o nabavci respiratora, u sklopu koje su blokirani svi Hodžićevi bankovni računi.
Za tužitelje nije sporno jesu li Asim Sarajlić i Fikret Hodžić komunicirali prije i nakon izbijanja afere s nabavkom respiratora, navodno je to i bivši potpredsjednik SDA potvdio tokom davanja izjave, nepoznati su, međutim, sadržaj i teme njihove korespondencije. Budući da forenzičari ni nakon mjesec dana nisu uspjeli “otvoriti” oduzeti Sarajlićev mobitel niti proniknuti u “čarobni svijet” njegovih konakata, veza, poznanstava i poslova, “pozdrava i želja”… smatrali su da barem dio toga mogu pronaći i iščitati iz telefona Fikreta Hodžića. Bivši “prvi do Bakira”, naime, nije želio tužiteljima otkriti svoj PIN kod, šifru bez koje je nemoguće aktivirati mobitel.
Prošle nedjelje, Asim Sarajlić bio je još jednom na razgovoru u Tužiteljstvu BiH i ponovo odbio tužieljima otkriti tajnu PIN koda svog mobilnog telefonskog uređaja. Sud Bosne i Hercegovine zbog toga mu je izrekao novčanu kaznu od tri hiljade KM tretirajući njegovu nesuradnju kao “prikrivanje dokaza”.
PAMTIM TVOJE BESOVE I ES-EM-ESOVE
Teško je povjerovati da se izricanjem novčane kazne okončala “suradnja” Tužiteljstva BiH s Asimom Sarajlićem. Iz do sada provedenih istražnih operacija lako je prepoznati plan tužitelja da iz sadržaja korespondencije aktera afere “Respiratori”, onih koji su pod istragom i onih koji to (još) nisu, podignu ovaj slučaj na novi, viši nivo odgovornosti, onaj politički, koji do sada nije bio vidljiv, ali se o njemu u pola glasa špekuliralo po medijima i poltičko-pravosudnoj zajednici. Tužilaštvo, sve na to ukazuje, nastoji utvrditi lanac “komandne odgovornosti” i vjerovatno proširiti istragu na neke krupnije, utjecajnije “zvjerke”. Time se mogu objasniti panika i posvemašnja strka koja je nakon Sarajlićevog “gostovanja” u Tužiteljstvu BiH nastala u gornjim slojevima njegove stranke. U tom ključu se može tumačiti i susret lidera SDA Bakira Izetbegovića i ambasadora Kine u BiH Ji Pingapočetkom ovog mjeseca, na kojem su glavna tema bili kineski respiratori. Izetbegović je od svog sugovornika dobio što je želio, potvrdu “da se respiratori koje je nabavila bh. strana, u velikom broju koristi širom Kine te da se pokazala veoma efikasnom kada je riječ o tretmanu pacijenata oboljelih od koronavirusa”. Koliko su ove ohrabrujuće tvrdnje ambasadora Kine tačne, pokazalo se ovih dana u Goraždu, kada nijedan od dva respiratora koji je tamošnjoj bolnici dodijeljen iz “kineskog kontingenta” nije bilo moguće aktivirati. (Šaljivdžije tvrde da su u Goraždu ovih dana na ulici vidjeli ljude koji guraju kineske respiratore da “upale”!)
Tužiteljstvo BiH je tvrdoglavo uporno da, kako je navedeno u citiranoj informaciji iz maja ove godine, izvrši “punu identifikaciju za sada nepoznatih članova ove ekipe ili njenog organizatora”.
Nije poznato da li je u toj namjeri do sada otkriveno ko je N. N. ženska osoba koja u korespondenciji sa premijerom Fadilom Novalićem neposredno pred nabavku respiratora u Kini naredbodavno diktira:
“Morate brzo reagirati na 150 hiljada testova, jer će ih neko drugi kupiti. Ja sam rekla da ih se rezervira i za nas, i sa Solakom. Nemamo vremena za gubljenje.”
Ko je ta “krupna riba” na koju Tužiteljstvo BiH “pikira”? Možda će vam pomoći ako kažemo pouzdano, nije Bisera Turković, kako bi se to na prvi pogled, odokativno i netačno, moglo pomisliti?
(Slobodna Bosna)
