Gulmac Emir Hadžihafizbegović emotivnom porukom oprostio se od kolege i prijatelja Harisa Burine.
Njih dvojica su bili u istoj generaciji na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, u klasi Emira Kusturice.
Uz objavu Hadžihafizbegović je objavio i staru fotografiju na kojoj su svi studenti u njihovoj klasi zajedno sa profesorima Kusturicom i Mladenom Materićem.
– Drugi u donjem redu sa lijeve strane na ovoj slici, između profesora Mladena Materića i Željka Ninčića je Haris Burina, do Ninčića je Emir Kusturica, do nesrećnika sa Mokre gore je potpisnik ovog posta. Gore, s lijeva na desno, Amina Gutić – Begović, Deana Divljan, Ajna Pečenko, Milijana Zirojević i Nebojša Šurlan. Ovo je moja klasa, klasa Emira Kusturice, na Akademiji scenskih umjetnosti. Slika je nastala nakon naše diplomske predstave Buba u u uhu Georgesa Feydeaua, negdje, trebalo bi biti u decembru 1986. godine.
Vraćam se na Harisa Burinu. Jutros nas je zatekla vijest da je Haris Burina napustio ovaj svijet. Zovem Batu i Nebojšu u Beograd, Deanu u Pariz, Aminu.u Sarajevu, Ajna je u Kanadi, Milijana u Australiji. I s njima ću se danas čuti. Na telefonima smo, ali šutimo i plačemo. Nema više Stoleta Apaša iz moje prve scenske duo vježbe u kojoj sam sa Harisom igrao Ljubu Vrapčeta, a sve po romanu Kad su cvetale tikve Dragoslava Mihajlovića. Ostavio nas je naš sjajni Haris. Čovjek i glumac.
Ne znam da li sam se i sa kim više u životu svađao i mirio ko sa Džigijem, (Harisov nadimak sa Akademije). Posvađa nas strast, pomiri nas ljubav. Živio je 200 na sat. Hiperaktivan, na sceni, pred kamerom, u životu. Haris Burina je, čini mi se i u snu izgovarao pozorišne i filmske replike i presvlačio se iz pidžame u odijelo i obratno.
Tekst bi bio mnogo duži, kad bi krenuo sa uspomenama, putovanjima, zaj….cijama i svemu što smo prošli moj Harise. Žaliće mnogi i sjećati se dragog Harisa Burine, ali niko i nikad neće, kao ovih sedmero tvojih braće i sestara sa ove slike i sa naše klase. Tvoji Deana, Milijana, Ajna, Amina, Željko, Nebojsa i Emir. Volimo te neizmjerno. Falićeš nam, kao čovjek i kao vrhunski umjetnik. Neka ti dragi Bog podari smiraj i mjesto gdje ćeš se odmoriti i voziti na konjiću sa ringišpila, a ringišpil, konjić i sakriveni pogledi dva brata, nek ostane naša priča. Drugi ne bi razumjeli. Adio kumpanjo, objavio je Emir Hadžihafizbegović.
