Unutar turističkog kompleksa Recreo Verde u kotaru Venecia kantona San Carlos na sjeveru Kostarike, nalazi se naizgled bezazlena planinska pećina s jezivom reputacijom. Uprkos svojoj minijaturnoj veličini, Pećina smrti (Cueva de la Muerte) duga samo 3 i duboka 2 m, krije smrtonosnu tajnu zbog koje je i dobila svoj zlokobni nadimak.
Pećina se nalazi na strmini vulkana Poas te mami insekte, ptice i male životinje koje traže utočište. Međutim, ulazak u njezine okvire pokazao se kobnim jer je zasićena ugljičnim dioksidom – plinom koji je bez boje, a kod malih je koncentracija i bez mirisa.
No kod većih koncentracija ima oštar kiselkast miris te može izazvati osjećaj gušenja i razdraženost. Kada se udahne veća koncentracija, stvara gorak okus u ustima i osjećaj peckanja u nosu i u grlu.
Razne teorije
Kako bi ilustrirali smrtonosnu prirodu špilje, lokalni vodiči prikazuju kako se upaljena baklja gasi pri ulasku, što ukazuje na strašan nedostatak kisika na tom mjestu. Podrijetlo smrtonosnog plina i dalje je obavijeno velom tajne.
No teorije ga pripisuju organskim procesima unutar zemljine magme ili vulkanskoj aktivnosti u blizini. Istraživači procjenjuju da špilja emitira približno 30 kg ugljičnog dioksida na sat.
Smrtonosna reputacija špilje slučajno je otkrivena tijekom izgradnje u Recreo Verdeu kada je jednom radniku pozlilo nakon što se zatekao blizu ulaza. Posljedično, posjetiteljima je zabranjen ulazak, uza znakove upozorenja koji upozoravaju na opasnost unutra.
Gusti ugljični dioksid, koncentriran u blizini dna špilje, brzo onesposobljava male životinje i zapravo ih uvodi u smrtonosnu zamku.
Unatoč svojoj podmukloj privlačnosti, ‘Špilja smrti’ dirljiv je podsjetnik na neumoljivu moć prirode te nastavlja osvajati posjetitelje svojom jezivom mistikom dok istovremeno služi kao dokaz delikatne ravnoteže između života i smrti u prirodnom svijetu.
