Ugledna političarka analitičarka Ivana Marić komentarisala je za PRESS politička dešavanja u BiH, lokalne izbore, ali i dala prognoze o tome ko će biti nasljednici lidera vodećih političkih stranaka.
Vi već godinama aktivno pratite politička dešavanja u Bosni i Hercegovini, ali i u regionu. Može li se u svojstvu političke analitičarke utjecati na javno mnijenje, kakva su vaša iskustva?
Politički analitičari su nova kategorija na našim prostorima dok su u razvijenim demokratijama već odavno sastavni dio političkog ringa. Većina ljudi ne prati redovno politička zbivanja pa im mnogi potezi vlasti i opozicije nisu dovoljno jasni, a strankama nekad i odgovara to što građani ne poznaju pozadinu njihovih odluka.
Politički analitičari ili politički komentatori, kao ih na Zapadu češće zovu, upravo popunjavaju tu prazninu i građanima, a posebno biračima objašnjavaju bit političkih odluka i skreću im pažnju na stvarne, skrivene namjere političara.
Ovo sve pod uvjetom da se radi o zaista neovisnim političkim analitičarima, a ne o onima koji pod krinkom neovisnih kritičara služe kao produžena ruka određenih političkih centara.
Tema Vašeg magistarskog rada je bila politička propaganda i njen utjecaj na izborno ponašanje birača. To će ujedno biti tema Vašeg istraživanja za doktorsku disertaciju. Koliki je utjecaj političke propagande na birače u Bosni i Hercegovini ali i u svijetu?
U moderno doba skoro da ne možete pronaći nijednu naučnu disciplinu koja funkcionira neovisno o drugim disciplinama. To se desilo i političkim naukama koje su potpale pod utjecaj političke psihologije, političkog marketinga i političke komunikacije. Tako sada imamo situaciju da birači više ne glasaju za one političare koji imaju najviše znanja, umijeća i poštovanja u zajednici već biramo one političare koji nas najbolje prevare tj. koji imaju najbolje pakovanje, a sadržaj je najčešće prazan. Zbog toga je jako bitno da se birači što više upoznaju sa metodama političkih manipulacija kako bi bar u određenoj mjeri postali otporni na njih.
Kada govorimo o izborima, šta mislite da li će biti lokalnih izbora?
Na kako niske grane je dospjela demokratija u BiH najbolje nam pokazuje i to da mi raspravljamo da li će izbora biti ili ne. U jednoj demokratskoj državi izbori ne bi smjeli biti upitni, a u BiH već 12 godina nisu provedeni lokalni izbori u Mostaru. Očito je da se vladajućim političkim strankama sviđa da upravljaju bez izborne legitimacije pa sada taj recept pokušavaju prebaciti i na cijelu državu. Komplikacije oko održavanja izbora postaju posebno tragikomične kada vidimo kojom brzinom i vještinom su provedeni izbori u Srbiji, a za koji dan će biti provedeni i u Hrvatskoj. Poražavajuće je koliko je trom birokratski aparat u BiH i koliko je vremena Centralnoj izbornoj komisiji BiH potrebno ne samo da organizira izbore već i da ovjeri rezultate. Nije ni čudo što nas mnogi ismijavaju zbog toga.
Kome i zašto konkretno odgovara da izbora ne bude? Kakve su Vaše prognoza za izbore? Ko će biti najveći pobjednici, a ko gubitnici?
Najglasniji zagovornik odgađanja pa i otkazivanja izbora je SDA. Rukovodstvo stranke je svjesno da će zbog katastrofalnog upravljanja pandemijom u i bezbrojnih sumnjivih nabavki i afera izgubiti veliki dio podrške birača. S druge strane, njihovoj opoziciji odgovara da se izbori održešto prije kako birači ne bi zaboravili kako su bili ostavljeni da se sami brinu za sebe, kako su ih odbijali liječiti, kako su ih ostavili da se sami bore za opstanak svojih biznisa i koliko novca je pronevjereno dok su se oni brinuli za svoje zdravlje i egzistenciju. SNSD i HDZBiH su kod svojih birača ostavili neutralan pa možda čak i pozitivan dojam vezano za pandemiju tako da oni na izborima mogu očekivati sličan rezultat bez obzira kada da se održe. Međutim, ove dvije stranke, koalicioni partneri SDA, koriste silnu želju SDA za odgađanjem izbora da ih ucjenjuju vezano za izbor, po njihovom mišljenju, „nelegitimnih“ članova CIK-a.
Lideri stranaka – SDA, HDZ BiH, SNSD – kada ne budu postojeći, ko će biti? Koga vidite na tim pozicijama?
U malo kojoj stranci se mogu nazrijeti nasljednici aktuelnih lidera dok su oni još na vrhuncu moći. Jedan od razloga za to je i činjenica da se bh. lideri okružuju podobnim i pokornim ljudima, a ne sposobnim. Zbog toga njihove nasljednike prije vidim u grupama buntovnika tih stranaka nego što ih vidim među potpredsjednicima.
Mislim da bismo trebali ozbiljno razmotriti opciju ograničenja mandata kako predsjednika stranaka tako i mandata u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti, a posebno općinskih načelnika. Mi sada imamo čitav niz profesionalnih političara koji se u životu nikad ničim drugim nisu bavili. Oni jednostavno nisu sposobni za „nepolitički“ život i zbog toga se često dešava da mijenjaju dresove samo da bi ostali u politici.
Što se tiče pravosuđa, ima li pritisaka na rad pravosudnih organa?
Pravosuđe je najslabija karika bh. društva. Ukoliko zamislimo situaciju da preko noći dobijemo istinski neovisno, profesionalno i objektivno pravosuđe mi bismo već naredni dan morali raspisati nove izbore jer bismo ostali bez 2/3 vršioca dužnosti koji bi završili u zatvorima. Teško da možemo očekivati neki pomak od domaćih političkih aktera jer su oni najvažniji dio te kriminalne hobotnice koja se prepliće kroz sve sfere društva. Nadu nam daje aktivniji angažman međunarodne zajednice koji već pokazuje određene napretke uz primjenu prisile protiv neposlušnih rukovodioca pravosudnih institucija ali i političara.
Čim od naših političara čujete da je neka istraga usmjerena prema cijelom narodu odmah možete znati da je ta osoba ili nekoliko njih kriva i da se ostali boje da će otkriti ko je sve još upetljan u određeni kriminal. Dovoljno se sjetiti zadnje afere sa respiratorima i neviđenih pritiska na pravosuđe i političkih spinova kojima su građane pokušali uvjeriti da je to napad na Bošnjake, iako su sva tri tužitelja koja rade na tom slučaju također Bošnjaci.
Šta mislite o postojećim koalicijama, na čemu su zasnovane i koliko su jake?
Postojeće vladajuće koalicije su zasnovane samo na interesimanjihovih lidera i uskog kruga ljudi oko njih. Radi se o braku iz interesa u kojem se odluke postižu ucjenama i prijetnjama, a ne kompromisom. Ono oko čega ove koalicije nikad nemaju problema je dogovor o budžetu i podjeli novca kao i dodatnom zaduživanju građana. Sve ostalo im služi samo za udomljavanje podobnih kadrova koji će im omogućitiefikasniju podjelu „plijena“
Vezano za sudbinu SBB-a i DF-a, hoće li nakon koalicije sa SDA izaći jače ili slabije?
Možemo reći da je SDA usisala DF. Komšić i ostali kadrovi DF-a su postali najglasniji branitelji SDA u brojnim aferama i skoro da ne možete naći neku razliku između njih. Zbog toga se na lokalnim izborima može očekivati potpuni debakl ove stranke. Upitno je i da li će Komšić na izborima 2022. uspjeti savladati Čovića jer SDA nema dovoljno birača da bi ponovo mogla imati dva člana Predsjedništva BiH.
SBB je prije ulaska u koaliciju sa SDA bila u silaznoj putanji, međutim Izetbegović je Radončiću dao prostor za promociju i popravljanje imidža. Zbog toga se može očekivati da će oni ostati na istoj razini jer je Radončić svojim sukobima sa vodećim kadrovima SDA oko migrantske krize, ali i podnošenjem ostavke na mjesto ministra sigurnosti kod određenog broja birača stekao poštovanje. Boljim poznavaocima Radončićevog načina vođenja politike ovo je bilo očekivan potez jer je on i začetnik vladajuće opozicije pošto je već nekoliko mandata sastavni dio vladajuće koalicije ali se ponaša kao da je opozicija i kritikuje poteze vlasti.
I za kraj, mediji su odigrali značajnu ulogu u posljednje vrijeme u otkrivanju brojnih afera, odradili veliki posao svojim izvještavanjem – međutim često čujemo da u tom izvještavanju, u BiH, nema novinarske etike i granica, a sa druge strane poziva se na zaštitu slobode izvještavanja medija. Šta vi mislite čija prava tu treba više zaštiti?
Mediji su jako bitan dio svake demokratije, posebno neovisni mediji. Divim se svim medijima koji u BiH uspiju ostati neovisni jer se vladajuće političke opcije potrude da im otežaju poslovanje uskraćivanjem marketinga i drugim institucionalnim i vaninstitucionalnim pritiscima na njih. To im u znatnoj mjeri otežavaju on-line mediji koji nemaju tako visoke troškove i lakše im je osigurati finansijski opstanak, a ujedno mogu imati veliki domet. Ali to ne znači da vladajuće stranke na njih ne vrše ogroman pritisak bilo nemoralnim ponudama ili ucjenama. Brojne afere bi ostale neotkrivene da nismo imali hrabre novinare i medije koji su im omogućili da građanima kažu istinu. Stoga je naša obaveza je da takvim medijima pružimo zaštitu.
(PRESS)
