Za mnoge 1. maj obilježava Međunarodni dan rada ili vam ga onaj jedan dan u sedmici što gledate kako ga spojiti s vikendom da više odmarate. Za one druge, malo fanatičnije, taj dan je umro kad nas je sve napustio Ivica Osim u proljeće 2022. godine.
Fanovi su oplakivali Dijega Armanda Maradonu, Bobija Čarltona (Charlton) i Franca Bekenbauera (Franz Beckenbauer), ali, barem tako izgleda na prvu, Osima su malo više.
Inače, kad se za osobu kaže da je veći od života, očekuje se neko vrlo upadljiv. Gospodin Osim nije bio takav, barem ne svojom voljom. Nije tražio pažnju, ali kad bi se pojavio, uvijek bi mu bila davana. Zašto, pitate se? Pa on je Štraus s Grbavice, ne daje se svakome nadimak po jednom od kompozitora eto tako jer nemate šta pametnije raditi.
Mag na terenu
Za vrijeme kada je igrao, bio je neuobičajeno visok, a krasio ga je i dug korak. Pažnju je jednostavno plijenio svojom nevjerovatnom tehnikom. Igrači oko njega su izgledali kao dječica, trčeći za loptom, koja je sad tu, pa nestane, pa se vrati. Neki bi rekli, mađioničarski trik. Tadašnji novinari su s čuđenjem izvještavali kako mu to polazi za rukom.
Trenerski mag, spreman da od svake ekipe napravi mašinu. Ovo je čak i uvreda, koliko je on ustvari bio dobar. Uspjesi s dotad neuspješnim su mu bili glavni trik.
Čak i da se zanemare svi njegovi igrački i trenerski uspjesi, jedno mu ljubitelji BiH i našeg fudbala ne smiju zaboraviti. Osim je 2011. godine postavljen od FIFA-e na čelo Komiteta za normalizaciju Fudbalskog saveza BiH, a on je pomogao krovnoj kući bh. fudbala da se unormali. Čini se kao prahistorija taj mračni period u našem fudbalu, ali on je itekako bio stvaran. Najveća osoba bh. fudbala je puzala, da bi danas mogli trčati, ali eto oni, kao za inat, i dalje puzaju.
Fudbalski unikat
Ako ne vjerujete meni, a ni svojim očima i onome što je u današnjem dobu nekoliko klikova udaljeno, onda povjerujte legendama fudbala u Bosni i Hercegovini. Jedan od onih koji ga cijene je i Mehmed Baždarević, legenda „Plavih“ s Grbavice i nekadašnji selektor naše reprezentacije.
– Ime Ivice Osima znači puno. Znači moja fudbalska karijera, prijateljstvo, jedna fudbalska ideologija koju smo dijelili tokom godina. Nažalost, mislim da nismo dovoljno sačuvali i iskoristili sve ono što je Ivica dobrim dao nama u BiH – kazao je Mehmed Baždarević.
Imala je BiH velikana, ali on je bio specifičan. Ne znam da li će se pojaviti novi Ivica Osim, on je bio unikat u tom svijetu, poručio je Baždarević, a onda se i dotakao stvari po kojim će ga se sjećati.
– Puno je stvari po kojim bih ga ja mogao pamtiti. Jedan sam od ljudi koji su u tom periodu proveli više života, nego maltene njegova familija s njim. Pamtit ću ga po njegovoj odanosti i predanosti fudbalu, sportu koji je on živio. I živio ga je 24 sata dnevno. Njegova životna vizija je toliko isprepletena s fudbalom, da nisu mogli jedan bez drugog. Imao je način razmišljanja koji je mene markirao za cijeli život – kazao je Baždarević o Osimu.
Ništa manje na važnosti ovoj fudbalskoj legendi BiH nije dao ni novi selektor, te legendarni kapiten Sergej Barbarez.
– Meni je vazda malo reći legenda. On je stvarno bio legenda. O takvim ljudima pričati je velika stvar za mene. Ponosan sam što ga i poznavao i što sam imao kontakt s njim – kazao je Sergej Barbarez.
Posebno mjesto u srcu navijača i bivših igrača Željezničara ima Štraus s Grbavice. Kako i ne bi? Historijski uspjesi su ono što je krasilo njegov mandat kao trenera sarajevskog velikana. Omer Joldić, današnji pomoćni trener u Željezničaru i nekadašnji igrač kluba s Grbavice, u više navrata je objasnio koliko Osim znači za BiH.
– Svi zaljubljenici u fudbal u BiH, a pogotovo oni srednjih godina ili malo stariji, vrlo dobro znaju šta znači ime Ivice Osima. Prvenstveno ga pamtim po vremenu kada je vodio Željezničar, a i kao navijač tadašnje Jugoslavije. To je čovjek koji je predstavljao BiH u najboljem mogućem svjetlu. O Osimu, kao patrioti, jedna je stvar gdje svi moraju ustati, a onda mu se i nakloniti – kazao je Omer Joldić o Ivici Osimu, pa dodao:
– Osim treba biti vodilja u tome kako se voli domovina i kako se svi trebamo ponašati kako volimo BiH. Svojim elanom i željom je uradio najbolje moguće stvari, a plod je spas našeg fudbala. Trebalo je vremena da shvatimo kakvu smo mi zapravo ljudsku i sportsku gromadu izgubili. Ivica Osim je bio genije.
S Joldićem se složio i Hadis Zubanović, kojeg ljubitelji plavog dresa pamte po onom legendarnom golu 1998. za titulu Željezničara.
– Taj čovjek je bio jedna posebna dimenzija. On je uljepšao moje djetinjstvo, ali i trenutke i kao fudbaleru i čovjeku. On je bio poseban za grad Sarajevo, koje mu je možda i ostalo dužno u poznim godinama. Sigurno je osoba čije će se ime još dugo spominjati i prenositi s koljena na koljeno – kazao nam je Zubanović, da bi se osvrnuo i na jedan legendaran trenutak nakon „Zubandana“:
– Trenutak koji će mi ostati u sjećanju je nakon osvajanja titule 1998. godine. Još je klub bio na Marindvoru. Bilo je slavlje poslije titule i bilo je mnogo ljudi. Osim je rekao: „Moram ustati da čestitam ovom mladom momku na dobrim igrama i tituli“. Meni je to kao 20-godišnjem momku u tom trenutku bilo sve. Nakon toga je bilo priče i da ću možda prijeći u Šturm, koji je tih godina igrao Ligu prvaka, ali da je Ivica rekao da ne želi bh. fudbalere, jer ne želi da im iko sudi zbog nekog nepotizma. To mi je ostao san.
Uspomena na Ivicu
Za kraj, ostadoše nam uspomene i priče, te jedan bulevarčić kod stadiona Grbavica. Šta znaju Austrijanci, koji mu dadoše najširu ulicu i trg u Gracu. Nema veze, Ivica je vječan, za vijeke vjekova nas je zadužio. Na nama je da naš dug njemu vraćamo dok smo živi.
Kultna utakmica
Ne postoji legendarnija utakmica u historiji Bosne i Hercegovine od prijateljske između Željezničara i Santosa, za koji je nastupao najveći ikad – Pele. O važnosti tog susreta govori i činjenica da je za „Plave“ tada nastupio i Vahidin Musemić, legenda Sarajeva, a s te utakmice na Koševu još se dijeli fotografija Musemića, Pelea i Osima. Nažalost, danas nijedan više nije među živima.
Biografija
Ivica Osim je rođen u Sarajevu 1941. godine. Za Željezničar, njegov prvi klub, počeo je igrati u sezoni 1959./1960. Za „Plave“ je nastupio s 11 golova, upisavši 250 nastupa i 75 golova. Nakon toga je otišao u Francusku gdje je igrao za Strazbur, Sedan i Valensijen.
U reprezentativnoj karijeri, za selekciju bivše Jugoslavije upisao je 16 nastupa i osam golova, okitiviši se u međuvremenu srebrom sa Eura 1968. godine, nakon što je Jugoslavija poražena u finalu, jedinom u historiji koje se ponavljalo, od Italije 2:0.
Igračku karijeru je okončao 1978. godine, nakon čega je postao trener, što ga je i vinulo u status kultnog heroja za mnoge klubove i reprezentacije.
Kao šef stručnog štaba vodio je Željezničar do 1986. godine, među kojima je i dvomeč protiv Videotona, u kojem je sarajevski klub do 87. minute revanša imao sve u svojim rukama.
Nakon toga uporedo je vodio selekciju Jugoslavije i Partizan. Reprezentaciju Jugoslavije je napustio 23. maja 1992. godine, zbog rata koji je bjesnio i početka agresije na BiH.
Od 1992. do 1994. bio je trener Panatinaikosa, osvojivši Kup Grčke (1993. i 1994. godine) da bi potom otišao u Šturm iz Graca. Tu je radio osam godina, a uspio je osvojiti titule prvaka 1998. i 1999. godine, te Austrijski superkup. Nastupao je i u Ligi prvaka od 1998. do 2000. godine.
Nakon toga se odselio na istok, u Japan, gdje je prvo vodio tamošnji JEF Junajted, s kojim je osvojio kup, a onda i naslijedio legendarnog Zika (Zico) na klupi selekcije Japana. Osim je 16. novembra 2007. doživio moždani udar, a probudio se 26. novembra, nakon čega je otišao s klupe
