Legendarni fudbaler Sarajeva, Predrag Pašić, koji je bio i reprezentativac Jugoslavije, gostovao je nedavno u potkastu “Balkan rules”, gdje je pričao o svojoj karijeri, ali i generalno o tome kako se osjeća kao Sarajlija i duhu ovog grada.
U jednom momentu su se tokom potkasta dotakli i teme opsade Sarajeva i rata u bivšoj Jugoslaviji, gdje je Pašić rekao kako sebe ne smatra Srbinom, već se osjeća kao Bosanac i Hercegovac pravoslavne vjeroispovijesti.
– Kad ratujete onda tražite razloge. Ja nisam bio odgovarajuće “nacionalne pripadnosti” niti mene to interesuje. Ja sam Bosanac i Hercegovac, pravoslavne vjeroispovijesti. Kad mi Srbi kažu “kako to da nisi Srbin?”, kažem im jer nemam nikoga u Srbiji. Ja volim Srbiju, volim i Hrvatsku. Ali ja sam Bosanac, Hercegovac, pravoslavac. U izjašnjavanju mi ne dozvoljavaju da budem Bosanac i Hercegovac – pravoslavac.
– Moji su otac i majka svi su pravoslavci, ja ne mogu da pobjegnem od svog porijekla, ali sam ja Bosanac – Hercegovac. Ako postoji država Srbija i Hrvatska. Kada pitate u Hrvatskoj, Srbi i Bošnjaci su nacionalne manjine. Kada pitate u Srbiji, Hrvati i Bošnjaci su nacionalne manjine. Kod nas su konstitutivni narodi. Zašto jedino te dvije države imaju rezervne države. Ukradeš tamo, pa dođeš ovamo, napraviš zakon da te država ne može isporučiti. Ovo je država pravljena po kriminalcima i tako je osmišljena – iznio je Pašić oštar stav.
Ko je bio Predrag Pašić?
Rođen je u Sarajevu 18. oktobra 1958. godine. Ponikao je u Sarajevu, gdje je prošao omladinsku školu i najveći dio karijere.
Pašić je dres Sarajeva nosio u periodu od 1975. do 1985. godine, a tom prilikom je odigrao 203 utakmica i dao 44 gola. Potom je igrao u Štutgartu dvije godine, a na kraju i u Minhenu 1860, gdje je i završio karijeru.
Prošao je i sve kategorije reprezentacije, a boje reprezentativnog A dresa nosio u periodu od 1981. do 1985. godine, gde je odigrao 10 utakmica i postigao jedan gol. Bio je učesnik i Svjetskog prvenstva u Španiji 1982. godine. Debitovao je protiv Bugarske u pobjedi od 2:1 u Subotici 25. marta 1981. godine, a posljednji meč odigrao je protiv Luksemburga u Zenici 27. marta 1985. Jedini gol u reprezentaciji dao je u kvalifikacijama za Mundijal u Španiji u pobjedi od 5:0, kada je dao četvrti gol na meču.
Najveće ostvarenje mu je titula sa Sarajevom u sezoni 1984/85, kada je i proglašen za najboljeg igrača šampionata.
Pašić je svojevremeno pričao da mu se nisu ispunili svi dječački snovi, jer je želio da bude “nasljednik” svog idola Dragana Džajića, na koga se ugledao tokom karijere. Trebalo je da pređe u Zvezdu, u koju je želio da ga dovede upravo Džajić, ali se to nije desilo, zbog upliva politike, kako ističe Pašić.
– Nisu mi se ispunili dječački snovi. Kao klinac, skupljao sam Džajićeve sličice, znao svaki njegov potez, trudio sam se da ga imitiram koliko je to, naravno, bilo moguće. U svakom slučaju, Džaja je uticao na moj stil igre, a sličnosti je bilo, i tako mi je indirektno pomogao da postanem vrhunski igrač, sa identitetom. E sad, dokle bih dogurao, ne znam, ali bih svakako u dresu Crvene zvezde imao mogućnost da postignem više nego u mom Sarajevu.
– Tada nisam znao da je direktiva bila takva i da je uprava Sarajeva morala da sluša gradonačelnika Sarajeva. A onda je morala da ispuni i moje uslove, pa je to bio transfer najveći u historiji kluba, veći i od onoga koji je potpisao Safet Sušić. Dobio sam stan od 100 kvadrata, poslovni prostor, automobil i 200.000 maraka – otkrio je Pašić svojevremeno.
Posljednje dane karijere proveo je u Nemačkoj, ali nije mogao bez svog Sarajeva i vratio se brzo po završetku karijere, gdje je stigao nekoliko godina pred agresiju. A upravo stan koji je dobio od Sarajeva da ne bi prešao u Zvezdu, doveo ga je u centar pažnje prije četiri godine.
Naime, Pašić je nakon 35 godina ostao bez stana u Sarajevu i faktički je izbačen na ulicu od strane opštine.
Vlasništvo nad stanom u kojem nekadašnji kapiten Sarajeva godinama živio je bilo sporno, a Pašić je tada pričao da je sudski postupak vođen bez njegovog znanja i znanja njegovih advokata, čime mu je oduzeto pravo da brani imovinu.
– Da se razumijemo, tu galeriju mi je grad dodijelio u posjed, a ne u vlasništvo, i ja sam ga pune 34 godine savjesno koristio. Bilo je to nakon što je Sarajevo 1985. godine osvojilo titulu prvaka Jugoslavije i kada su me htjeli svi klubovi “velike četvorke”. Sarajevo nije imalo novca da me zadrži, pa su pronašli tu mogućnost kako bih i dalje nosio bordo dres.
– Oni su bacili oko na taj prostor, vjerovatno po nalogu nekog tajkuna. U svemu tome je Alkalaj brisan kao vlasnik, a prema nekom novom zakonu, svi prostori bez vlasnika prelaze u ruke opštine. Ja sam tada sudu podnio sve dokaze da se taj prostor i dalje vodi na Alkalaja, pa je galerija vraćena u njegovo vlasništvo, a ja sam nastavio da je koristim – pojasnio je Pašić.
– U lažnom postupku, bez mog znanja, sa lažnim dokazima i argumentima, doneseno je rješenje da taj prostor pripada opštini Centar. Na sve to, traženo je i da platim kiriju za posljednjih pet godina, bez ikakvog dokumenta i osnova, a sudski vještak je na sve to “pronašao” da sam opštini dužan čak 186.000 maraka. Ponavljam, bez ikakvog ugovora, računa, opomene ili bilo čega drugog. Da bi to naplatili, oduzeli su mi stan koji sam kupio poslije rata sopstvenim novcem.
– Meni je rješenje o oduzimanju drugog stana, slučajno ili ne, stiglo tačno na godišnjicu osvajanja titule prvaka Jugoslavije, pa je vjerovatno to bio razlog zabune. Taj stan je 1992. godine pripao mojoj prvoj supruzi, koja je tu nastavila da živi sa našom djecom – ispričao je za svojevremeno Pašić.
