Hari Varešanović, tokom višegodišnje karijere, pjesme je posvećivao pripadnicama nježnijeg pola, pa su mu samim tim i ona najveći porok.
– Kako ne, pjevam četrdeset godina i posvećujem teme svojih pjesama ženama- rekao je Hari za “Blic”.
Koliko Vam karijera daje vremena da se posvetite porodici? Da li su Vam zamerali zbog odsustva?
– Imam i previše, u posljednje vrijeme i te kako, poslije koronavirusa. Ranije je bilo više turneja, sada se bira da li su to velike scene. U klubovima ne radim. Imam četiri unuka, tri sina i jednu kćerku, prošlo je dosta vremena, ko će se sjetiti kako je nekada bilo… Normalno je da kada je tata zvijezda i mora svaki dan da mijenja grad, da su djeca i ponosna i malo ljuta što nisi tu. Specifičan je život.
Pjevate li unucima uspavanke?
– Moji unuci žive daleko, prosuti su po svijetu, ponekada idem da im pjevam uspavanke. Često pravim koncerte u mjestima gdje žive moja djeca i u jednoj godini se vidimo desetak puta, ali taj zajednički život je bio u vremenu kada sam ih pravio.
Vaše kolege Dragana Mirković i Haris Džinović su se nedavno razveli, a šta Vi mislite da je ključno za opstanak jednog braka u današnjem vremenu?
– Najvažnije je da se ljudi u startu vole i onda sumnjam da išta može da ih razdvoji. U životu svašta pada ispred nas, svakakve kamenice, nesreće, ali ako su ludo zaljubljeni, sve se da prevazići.
Da li kod Vas traje ta zaljubljenost?
– Ne pada mi napamet da se sada rastavljam. Malo je to skupa igračka, duhovna, mentalna i finansijska.
Mnoge ljude vaše pjesme vraćaju u mladost, a šta Vas vraća u mladost?
– Isto pjesme samo druge, koje sam pjevao kada sam bio mali, po domovima kulture, u vojsci… Ponekada na svom koncertu iznenadim publiku i otpjevam dvije pjesme koje sam pjevao kada sam počinjao. Od deset pjesama koje volim, nijedno mesto neće zauzeti moje pjesme.
Da li ste vjerovali u sebe na početku karijere da ćete postići ovoliki uspeh?
– Sanjao jesam, veoma sam mlad počeo da pjevam, mijenjao sam bendove… Pjevali smo u domovima kulture, oni su tada bili centar sveta, informacija, tada se dolazilo na naše svirke da se nađe djevojka, mladić… Imali smo starke, leviske, rejbanke i ništa više. Jeli smo jaja i sardinu. To je bio užitak.
Danas možete sebi da priuštite kavijar umjesto sardine. Da li ste ostali skromni?
– Ne može se jelom nadoknaditi sreća, ali volim dobru klopu, nije mi žao ako treba na kraj sveta da odem da probam nešto dobro. Nisam kupovao avione i kamione. Imam svoj stil garderobe, ne ludujem za ljepotom, već za estetikom. Moja muzika to govori, mislim da je i moja publika mog senzibiliteta.
Da li pratite Evroviziju?
– U posljednje vrokeme ne, vidim da je svetski šou, sa neviđenom produkcijom, da milijarde ljudi gleda, ali nisam fan novog talasa estetike Evrovizije. Razlikuje se prilično u odnosu na to kada sam se ja takmičio. Ne mogu tri sata da gledam glasanje, kao da gledaš polufinale i finale Lige šampiona, oči bi ti ispale, malo je previše. Gledam dokumentarne emisije i divne kanale o kuhanju. Ne znam da kuham, samo probam hranu. (smijeh)
Neda Ukraden je u knjizi napisala da ste se ponašali kao zvezda.
– Bio sam njen producent i morao sam da budem autoritet. Ono što radimo, tih deset pjesama, da ona odradi što bolje jer je velika zvezda. Mora na neki način to da opravda. Kada snimaš, moraš da napraviš najbolju verziju, a nju je to malo nerviralo što se ponavljamo. Vjerovatno je ona to pod navodnicima rekla jer sam bio kategoričan. Bio sam strog, to je htjela da kaže, možda je karikirala za riječ “zvezda”. Onda ne bismo radili nikako, ponašao bih se kao zvezda i popeo se na stejdž, a ona ne bi imala dobre pjesme. Mesto gdje se ponašaš kao zvezda je stejdž, a u radu treba da budeš kategoričan, treba znati i truditi se, dati najbolje od sebe. U to vrijeme ja sam bio ogromna zvezda i možda je ona to tako stvarno vidjela, ne znam, a ne bi trebalo jer smo prijatelji u tom momentu. Ona je u tom trenutku možda veća zvezda od mene. U dobrim smo odnosima.
Da li je teško sarađivati sa Vama?
– Jeste jer hoću ponovo, da mi je voda hladna, da je kafa dobra, da je sve najbolje. Sve nazivam pravim imenom. Bolje je da uradimo kako treba. Težak sam saradnik.
Alen Islamović nam je u jednom intervjuu rekao da ga djevojke nisu primjećivale dok nije uzeo gitaru. Da li je isti slučaj bio i kod Vas?
– Svi smo mi uzimali gitare da bismo djevojke omađijali. To je taj stil. Jedino što on lošije pjeva od mene, pa ima manje djevojaka oko njega. (smijeh)
(Press/Blic)
