Čak i najprekaljeniji veterani iz policije, koji su prošli nebrojeno uviđaja i radili istragu najbrutalnijih zločina, nisu ostali ravnodušni nad slučajem nestanka i ubistva Danke Ilić, djevojčice koja bi u maju napunila dvije godine, da nije ubijena 26. marta. Takav je i Dragiša Remović, bivši inspektor Odjeljenja za krvne i seksualne delikte beogradske policije koji je objasnio do kada će trajati potraga za tijelom male Danke (2).
Osumnjičeni za ubistvo Danke Ilić (2) iz Banjskog polja kraj Bora nalaze se u pritvoru, ali policajci, vatrogasci-spasioci, pripadnici Gorske službe spasavanja nastavljaju pretragu terena u potrazi za Dankinim tijelom. Pregledana je deponija na kojoj je, kako je jedan od osumnjičenih priznao, bačeno tijelo nesrećne devojčice pošto su je Srđan Janković (50) i Dejan Dragijević (50) udarili kolima u Banjskom polju. Potom su je stavili u automobil, a kada su shvatili da je djevojčica još živa, usmrtili su je.
Nakon dva dana, kako su najviši policijski zvaničnici objasnili, osumnjičeni su djevojčicino tijelo premjestili sa deponije na drugu lokaciju. Rade i Dalibor Dragijević, otac i brat jednog od osumjničenog, u subotu su privedeni zbog sumnje da su im u tome pomogli. Međutim, Dalibor je preminuo u policiji, a informacija o tome gdje je devojčicino tijelo, do danas je ostala nepoznata.
– Vrlo mi je teško da čitam vijesti o tom slučaju, steže mi se srce, imam knedlu u grlu – kaže bivši inspektor Remović za portal Nova.rs, a u pitanju je čovjek koji je u karijeri vidio i doživio stvari koje obični ljudi vide samo u filmovima.
Kako je dobro upoznat sa policijskim procedurama, objasnio je u razgovoru šta će se dogoditi ukoliko tijelo ne pronađu, odnosno da li će potraga biti obustavljena.
– Potraga za Dankinim tijelom, zapravo, nikada neće prestati. Ne postoji neki rok u kome se potraga obustavlja. Osobe, žive ili mrtve, zauvijek ostaju na listi nestalih i za njima će policija nastaviti da traga. Jedino što će se vjerovatno dogoditi da će potraga biti nastavljena smanjenim intenzitetom, ali sigurno neće prestati – objašnjava Remović.
Po njegovim riječima, za istragu, a potom i sudski postupak, tijelo nije ni potrebno, naravno, ukoliko ima drugih materijalnih dokaza koje tužilaštvo može da izvede.
– To da „nema tijela – nema djela“, više ne važi, ta vremena su prošla. Evo, konkretno, u slučaju suđenja grupi Veljka Belivuka nemate tijela, ali imate druge dokaze, imate svjedoke saradnike, pronađeni su DNK tragovi žrtava. U ovom slučaju ne postoji nikakav „insajder“ – svjedok saradnik, a svako ko je potencijalni svjedok, da je vidio tijelo djevojčice, postao je saučesnik jer to nije prijavio policiji. Ipak, čak i bez tijela oni mogu biti osuđeni, ukoliko postoje drugi materijalni dokazi. Važno je da ih istraga „veže“ za mjesto i za žrtvu. Ukoliko na kolima ili u kolima bude pronađeni tragovi njene DNK, to može biti ključni dokaz za istragu, jer nema drugog racionalnog objašnjenja za biološke tragove malene u vozilu -objašnjava bivši inspektor PU Beograd.
