Petnaestogodišnja karatistkinja Bejza Kilic, koja ima urođenu “mukopolisaharidozu tip 6” i rođena je kao albino, postiže značajan uspjeh uprkos oštećenjima vida i sluha, javlja Anadolija.
Bejzin jedini cilj je osvajanje zlatne medalje na Evropskom prvenstvu.
Mukopolisaharidoza tip VI ili Maroteaux-Lamy sindrom je jedna od sedam tipova klasifikovanih i prepoznatih mukopolisaharidoza.
Mukopolisaharidoze (MPS) su nasljedne, progresivne bolesti deponovanja kiselih glukozaminoglikana (GAG) u lizozomima, zbog nasljednog deficita specifičnih degradacijskih enzima.
Ova djevojčica niže uspjehe uprkos zdravstvenom stanju.
Kilic, koja zbog bolesti ima oštećenje vida i sluha, počela se baviti karateom uz pomoć svoje porodice i učitelja.
Zbog invaliditeta, s vremena na vrijeme nije željela da se bavi sportom. Ali je zahvaljujući svojoj trenerici postigla zapažene rezultate na raznim takmičenjima.
Kako je kazala za AA, od djetinjstva ide u rehabilitacioni centar i to je jako umaralo. Ističe, nije željela da učestvuje na takmičenjima zbog invaliditeta i puno obaveza.
Uspjehe na takmičenjima je postizala za trenericu i jer joj je obećala.
– Radili smo zajedno sa mojom trenericom Serap, ona me je mnogo podržavala. Moj jedini cilj sada je biti prvak Evrope – poručila je Bejza.
Otac Emrah je kazao da se njegova kćerka sa zdravstvenim problemima bori od rođenja.
Naveo je da su uložili mnogo truda za Bejzino obrazovanje.
– Bejzina najveća sreća su bili vaspitači, ali trener karatea Serap ima posebno mjesto. Iako Bejza nije bila zainteresovana za sport, počela je da se bavi sportom zahvaljujući njoj – ispričao je Emrah.
Veoma je ponosan na prvo mjesto svoje kćerke na takmičenjima.
– To nismo mogli ni zamisliti. Porodice posebne djece bi svakako trebalo da vjeruju u svoju djecu. Ako imaju sreće kao Bejza, treba da upoznaju ljude koji mogu promijeniti njihove živote – rekao je Emrah.
Njen trener Serap Jildiz je kazala da je, kada je prvi put vidjela Bejzu, bila veoma introvertno dijete i da je željela to razbiti.
Često je razgovarala s njom i htjela je da bude uključena u društvenu zajednicu.
Razgovarala je mnogo i sa roditeljima i sa svima koji su mogli doprinijeti da ova djevojčica bude slobodnija u današnjem svijetu.
– Bila je jako uplašena kada smo otišli na prvo takmičenje. Rekla mi je: ‘Ovo mjesto je preveliko, ne mogu to učiniti ovdje’. Pokušala sam je opustiti, pokazala sam joj okolinu. Tu je osvojila medalju. Nakon takmičenja, hodala je sa takvim samopouzdanjem, mašući kosom. Rekla sam: ‘To je to’. To je ono što smo željeli pokazati našem djetetu. Ne postoje prepreke za uspjeh. Sve dok ste odlučni, upoznajte pravu osobu i imajte porodicu iza sebe – poručila je Jildiz.
Albinizam je prirođena i nasljedna nesposobnost organizma da stvara pigment melanin. Nastaje zbog nedostatka enzima tirozinaze, a očituje se u djelomičnoj ili potpunoj depigmentaciji kože, kose i šarenice oka. Oba roditelja koja imaju albinistički gen albinizam mogu prenijeti na neko od svoje djece. Koža albina je svijetlo ružičasta, kosa bijela i tanka, a kroz zjenicu se odražava crvenilo mrežnice.
