Nakon porodice Kobiljski o pucnjavi u Osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar” i tragediji koja ih je zadesila govorili su roditelji Bojane Asović djevojčice koja je ubijena dok je bila dežurna u trenutku masakra.
Za sudsku govornicu izašao je prvi Bojan Asović koji je ukazao da je ubijena djevojčica bila njegovo prvo dijete.
– Ona je bila naše prvo dijete, naš svijet. Svakog dana smo se trudili. Bila je centar mog svijeta, svu ljubav i snagu sam vidio u porodici. Bojana je bila nestvarna djevojčica. Bila je mala, ali dovoljno velika – započeo je svjedočenje.
Otac Bojane Asović o 3. maju
Kako je kazao, nakon tog 3. maja, sve ono čemu su kao porodica težili i trudili se, sve je uništeno.
– Osjećam veliku tugu i nepravdu. Ja sam tada umro. Pokušavam da živim, ali ne ide. Bojana je sa bratom bila povezana, bili su kao blizanci. Bila mu je sve ono što starija sestra treba da bude. Kad je ona pričala ja sam stajao mirno. Uvijek sam žurio da dođem kući, da ih vidim – rekao je on.
Kako je dodao, sada gleda da je što manje kod kuće, ne može ni minut da bude sam.
– Bili smo jako srećni. Neću da pričam o Boki, onda imam osjećaj kao da ću da se opraštam – rekao je on.
Otac ubijene Bojane ispričao je da je tog 3. maja bio u Nikšiću kod roditelja.
– Samo sam znao da je bila pucnjava, suze su mi krenule. Teško mi je bilo što nisam tu. Krenuo sam za Beograd žena mi je rekla da je u policiji – rekao je on i ukazao da je škola samo 7 dana nakon stravičnog masakra počela sa radom.
Svjedočenje majke Bojane Asović
Njegova supruga i majka ubijene Bojane, Marija Asović ispričala je da mozak ne može da prihvati da sjedi u sudnici i priča o ubistvu vlastitog djeteta u Osnovnoj školi.
– Uvijek je pomagala drugima, imala je osjećaj za njih. Pitala bi me: “Mama zašto se svađaju, zašto se ne igraju?”. Imala je sportski duh, bila je pravi drug. Ona je bila moj kiseonik, jedva sam čekala da mi prođe dan na poslu da budem sa njima – rekla je ona.
Kako je ukazala, njen smisao života su djeca.
– Tog dana sam otišla na posao, taj dan mi je Bojana poslala poruku da je dežurna. Pitala sam je: “Otkud to, pa ti nisi trebala da budeš?”. Odgovorila mi je: “Znam mama, nije ni Ana znala…” I to je bilo posljednje naše dopisivanje. Koleginica mi je rekla za pucnjavu, noge su mi se odsjekle. U tom trenutku sam vrisnula, jer sam znala da je ona na ulazu. Pitala sam: “Gdje je moja Bojana?”. Polako sam osjećala kako nestajem, legla sam na kola. Odmah sam znala da mi je sin dobro, osjećala sam to. Bila sam nemoćna. Tog dana sam umrla. Nosili su me do kola. To je bio moj kraj, više ništa ne postoji. Očajni ste, nemoćni – rekla je ona.
Mama ubijene Bojane istakla je potom: “Iako sam policajac, moja djeca nikada nisu vidjela oružje“, piše Blic.
