Glumac Voja Brajović nedavno je pričao o svom djetinjstvu i prisjetio se kako su mu oca zatvorili kada je on imao samo devet mjeseci, te je pričao o društvenim i političkim okolnostima u kojima se sve to odvijalo.
Moji roditelji su se vjenčali mladi. Otac je imao 22, a majka 16 godine. Rođen sam 1949,, moj brat 1946. godine. Oca sam upoznao tek kad je izašao iz zatvora. Bilo je to vrijeme Informbiroa. Imao sam devet mjeseci kada su u kuću ušli neki ljudi, oca odveli a nas istjerali. Majka se sa dvoje male djece vratila u rodno Valjevo, a za oca nije znala ni gdje je. Tražila ga je godinama i pronašla ga je u zatvoru Stara Gradiška. Bili su izloženi strahovitim torturama. Često se sjetim jedne njegove priče. Naime, bio je partizan i za vrijeme rata, dok su oslobađali Prozor, spasio je jednog mladića i dao mu konja da pobjegne. Kada je dospio u zatvor Stara Gradiška (prethodno je bio na Golom otoku) to je već bila 1950. godina – prenosi Blic sjećanja glumca na djetinjstvo i vrijeme koje mu je otac proveo u zatvoru.
Kada se vratio kući njegov otac je ispričao kako mu je jedan nadzornik naređivao da pere wc i na taj način mu je spašavao život.
– Otac je kasnije shvatio da mu tako spašava život, jer je ostatke hrane zamotane u novine bacao pored rupe u wc-u. Nije smio drugačije mu pomoći, bio je to revanš za ono što je otac za njega učinio prilikom oslobođenja Prozora. Kada je otac odveden na Goli otok, jasno, majka je sa dvoje male djece jako teško živjela, a odveden je, naravno, zbog besmislice. Imao sam prilike čitati njegov dosije. – ispričao je Voja.
– Tragikomično. Tragična situacija sama po sebi, a kad pročitate dosje postaje potpuno komično. Sve to govorim slikovitosti radi, zbog impulsa optimizma života u siromaštvu. Optimizam u teškim trenucima. Ovo vrijeme bih okarakterizirao upravo tako. Vjerujem da i danas ima optimizma, i razloga za njega – rekao je Brajović koji je jedne od poznatijih uloga ostvario u filmovima “Povratak otpisanih” , “Nacionalna klasa”, “Tesna koža 2”, “Bure baruta”…
