Za PRESS piše: Mustafa Cerić
Dragi moji,
Petak je blaženi dan u našoj bosanskoj tradiciji. U petak se uči poglavlje al-Kahf, „Pećina“ iz Kur’ana Časnog. Četiri su teme u tom poglavlju: (1) o mladićima koji su se sakrili u pećinu od progona zbog vjere; (2) o dvojici ljudi od kojih je jedan siromašan, ali zahvalan, a drugi bogat, ali nezahvalan; (3) o životnom putovanju Hizra, učitelja i Musa, a.s., učenika; (4) o beznadnom narodu, kojem Svevišnji Bog šalje vizionara da ga pouči kako da podigne željezni zid za svoju odabranu.
Da, upravo tako. Savjetuje nam se da svakog petka treba ne samo da obavimo džumu-namaz, onako usput, već da nakon sabah-namaza uzmemo Kur’an i proučimo poglavlje al-Kahf, ali ne onako usput, već da se fokusiramo na poruke, koje imaju trajnu vrijednost: čuvajte vjeru u pećini svoga srca od progonitelja; budite Bogu zahvalni s onim što imate; nemojte misliti da ste sveznalice; nemojte očajavati, već pravite željezni zid odbrane od dušmana.
Bit će prilike, ako Bog da, da o svakoj od ovih četiri teme napose pišemo. Danas vam, dragi moji, želim reći da moramo čitati i učiti. Moramo znati odakle nas strijele gađaju dok zajedno putujemo na ovom brdovitom, plahovitom, valovitom i nepredvidivom Balkanu. Musa, a.s., je mislio da sve zna, ali mu je Hizr na putovanju objasnio da mora biti strpljiv i stalno učiti od učenijeg od sebe. Drugim riječima, u svakom narodu od važnosti, pa tako i u našem narodu, mora biti mudri Hizr, koji zna više od Musaa, koji misli da sve zna. Priznajem, ponekad i sam pomislim poput Musaa da sve znam dok mi se ne kaže da sam zbog besposlice od šejtana izgubio na bosanskoj stijeni ono što sam imao te da se moram vratiti tamo gdje me čeka Hizr da me nauči ono što nisam znao. Tako sam se danas osjećao, kao Musa na putovanju sa bosanskim Hizrom pod imenom Ermin Sinanović. Mislio sam da znam gdje sam i s kim dijelim balkanski i bosanski prostor sve dok mi nije objasnio da se Srpska crkva temelji na tri stupa koji čine njen identitet, oblikuju njenu orijentaciju i općenito ukazuju nam o načinu donošenja njenih odluka. To su: (1) kult svetog Save (Svetosavlje); (2) mit o Kosovu; i (3) kristoslavizam.
Upamtite, dragi moji, bosanski Hizr nam objašnjava da je kult svetog Save kamen temeljac Srpske crkve na kojem se grade svi drugi elementi njene vjere, ideologije i nacionalne orijentacije. Sveti Sava se u srpskom društvu štuje ne samo kao osnivač Srpske crkve, već i kao rodonačelnik srpske nacije. Ujedinio je “nacionalnu crkvu”, temeljeći je na “narodnom jeziku” (srpskom, a ne grčkom), uspostavio srpsku monarhijsku dinastiju i smatra se kao srpski prosvjetitelj. Ukratko, srpski nacionalizam svoje postojanje duguje Rastku Nemanjiću, zvanom Sveti Sava. Nešto sam od ovoga znao, ali danas sam ovo sve tvrdo zapamtio.
Nadalje, kosovski mit proizlazi iz poznate Kosovske bitke 1389. god. Za Osmanlije je ova bitka bila samo jedna u nizu bitaka koja im je omogućila prodor na Balkan. Za Srbe je priča porasla do mitskih razmjera u devetnaestom stoljeću kad se moderni srpski nacionalizam učvrstio. U ovom mitu srpski vođa Lazar prihvaća svoje mučeništvo nad Turcima, birajući tako nebesko kraljevstvo nad zemaljskim. Iz tog razloga, moderni srpski nacionalizam Kosovo smatra “kolijevkom srpske civilizacije” i smatra nemogućim prihvatiti neovisnost Kosova. Znali smo to, ali nismo umjeli to ovako jednostavno i razumljivo artikulirati. To zna bosanski Hizr. A mi treba da budemo saburli te da učimo, kao što je i Musa, a.s. to na kraju shvatio da mu je Svevišnji Allah poslao Hizra da ga pouči onome što nije znao. Musa, a.s., je to priznao i zato je mogao nastaviti putovanje sa Hizrom.
Konačno, Hizr bosanski nas poučava da shvatimo šta je to kristoslavizam? To je „premisa da su Slaveni po svojoj biti kršćanski i da je prelazak na drugu religiju izdaja naroda ili rase“. To, zajedno s kosovskim mitom, objašnjava snažan antimuslimanski osjećaj unutar Srpske crkve, koji se često pretvara u otvorenu islamofobiju. Za Srpsku crkvu slavenski muslimani (poput Bošnjaka) izdajnici su svoje istinske vjere i identiteta i, kao otpadnici, sve je dopušteno protiv njih (o.a. genocid). Ovaj podatak za nas Bošnjake/Bosance je od izuzetne važnosti kao lijek od naivnosti i lahkoumnosti. Od ove teze Srpska crkva neće odustati, jer bi time priznala svoj duhovni, kulturni i civilizacijski poraz. A to ni Srbi ni Grci neće prihvatiti zato što su to dva jedina naroda u svijetu, koja svoje povijesne poraze slave kao svoje pobjede.
I ovo treba za znamo od bosanskog Hizra da velikosrpska ideologija, ideja da svi Srbi trebaju živjeti u jednoj državi, seže do čuvene brošure Ilije Garašanina (1884), „Načertanije“ („Nacrt“), napisane 1844. god. Ta je ideologija oživljena u zloglasnom Memorandumu „Srpske akademije nauke i umjetnosti“, objavljenom 1986. god. kad je pokrenut srpski ekspanzionistički nacionalizam, koji je kulminirao 1990-ih u srpsko-jugoslavenskoj agresiji na Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu-Hercegovinu i Kosovo. Srpska crkva je igrala presudnu ulogu u nacionalističkoj mobilizaciji Srba u Jugoslaviji od ranih 1980-ih. Oživila je kosovski mit, napravila diskurs o srpskoj žrtvi u Sloveniji i Hrvatskoj, prikazala balkanske muslimane kao nevjernike i “poistovjetila pravoslavlje sa srpskim nacionalnim identitetom”. Svećenici Srpske Crkve redovito su blagoslivljali srpske vojnike tijekom srpskih agresija devedesetih, od kojih je najgora bila neposredno prije genocidne akcije u i oko Srebrenice u Bosni.
Srpska crkva ima posebno mjesto među srpskim stanovništvom jugoistočne Europe. Jedina je transnacionalna institucija koja prelazi nacionalne granice i osigurava jedinstveni identitet Srba u raznim postjugoslavenskim državama. Primarno oruđe njene meke moći su crkve, eparhije i samostani. Oni pružaju vjeronauk i usluge, a često su i hodočasnička mjesta za vjernike. Vjeronauk je uveden u srpske škole 2001. god. Vojne jedinice imaju kapelane i svece zaštitnike, kao i općine, škole i gradovi (uključujući entitet RS u Bosni i Hercegovini). Svećenici Srpske crkve obično su prisutni na raznim javnim događanjima, pružajući blagoslove i molitve. Konačno, dijasporne zajednice u Sjevernoj Americi, Europi i Australiji pružaju snažnu vezu sa srpskim identitetom i doznakama financijski doprinose Srpskoj crkvi i Srbiji.
Znam, nekima od vas ovo putovanje s bosanskim Hizrom, Erminom Sinanovićem, nije skroz prijatan, ali bez muke nema nauke. To je na kraju shvatio i Musa, a.s. kad mu je Hizr sve objasnio. To ćemo i mi na kraju shvatiti kad nam bosanski Hizr sve objasni. Prije il’ kasnije. Do tada, dragi moji, učite svakog petka sure al-Kahf, „Pećina“, jer pred nama su veliki izazovi za naš opstanak, ostanak i razvitak na ovom brdovitom Balkanu, na ovoj našoj lijepoj i plemenitoj Bosni.
Allahu Sveznajući, osnaži nas protiv naroda koji nam zlo misli!
Allahu Sveznajući, pouči nas kako da ujedinimo naše misli i akcije!
Allahu Milostivi, uslišaj našu dovu za uspjeh na Ovome i spas na Drugome svijetu! Amin!
