Zlatan Ibrahimović je ove godine završio svoju veliku karijeru. Tu noć, kada je saopštio svoju odluku, plakao je cijeli San Siro, a tužni su bili svi ljubitelji najvažnije sporedne stvari na svijetu.
Popularni Ibra je bio jedinstven fudbaler. Zanimljivo objavio je dvije autobiografske knjige, a toliko toga je proživio da bi ih mogao još napisati.
Osim velike sportske karijere, privatno se suočavao sa brojnim problemima. Poznato je da je imao teško djetinjstvo, kako je i sam napisao u knjizi “Ja sam Zlatan Ibrahimović”, znao je doći kući s treninga, gladan kao vuk, a u frižideru bi bio samo kečap.
Težak život
Svašta je Zlatan preživio, ali najteže mu je bilo kada mu je preminuo brat Sapko u 42. godini od leukemije.
To je opisao u drugoj autobiografskoj knjizi “Adrenalin: Moja neispričana priča”. Zlatan je upravo bratu Sapku posvetio jednu od tetovaža na svom tijelu.
– Ne želim da razmišljam kakav ću biti kad ostarim i kako će stariti moje tetovaže, namjerno sam ih istetovirao na leđima da ih ne bih gledao.
Nemam tetovaže na nogama, tu su samo ožiljci zbog mog stila igre i moje fudbalske historije. Na ruci sam istetovirao datum rođenja mog brata Sapka koji je umro u 42. godini, 30. april 1973. godine. Leukemija ga je odnijela za samo 14 mjeseci zato ne želim da razmišljam o budućnosti i koncentrisan sam isključivo samo na ovaj trenutak, na sadašnjost.
Pokušavam da ne protraćim ni sekunde i trudim se da budem što je moguće bliži svojim sinovima i da provodim vrijeme s njima i s ljudima koje volim jer znam da život leti i da je dovoljan jedan ljekarski pregled da se sve zauvijek promijeni – napisao je Zlatan u knjizi “Adrenalin: Moja neispričana priča”.
Brat Sapko obolio
Ispričao je Ibrahimović i kako mu je brat Sapko rekao da je shvatio da je bolestan.
– Kad sam pitao Sapka kako je primijetio da je bolestan, ispričao mi je da je hodao ulicom i da je odjednom počeo čudno da se osjeća, kao da tone u trotoar.
Osjećao se kao da je pod vodom, nije mogao da diše. Otišao je odmah u bolnicu i podvrgnuo se nizu pretraga, njemu nisu ništa rekli. Narednog dana, doktor je nazvao mog oca i sve mu ispričao – napisao je Zlatan.
Doktor je rekao da je bolest agresivna. Nažalost, stanje se pogoršalo nakon terapija.
– Sapko je počeo s terapijama, ali mu se stanje u nekoliko mjeseci pogoršalo. Vratio sam se iz Pariza gdje sam igrao i zatekao ga otečenog, bez kose, već se teško kretao.
Bilo mi je jako teško da ga gledam u takvom stanju. Nisam bio spreman. Morao je da pije gomilu lijekova kako bi se osjećao bolje, ali bilo je to tek nakratko.
Tata ga je odveo u kupatilo pa se vratio u dnevni boravak i prvi put mi priznao: Nema nade. Pogledao sam ga i shvatio ozbiljnost njegovog pogleda. Nisam mogao da dišem, ni da progutam. Ali, kako? Sapko mi je davao nadu, a tata mi je oduzimao. Sa svom fizičkom snagom koju sam imao, sa svim novcem, sa svim poznanstvima, nisam mogao ništa da učinim da pomognem bratu. Osjećao sam se potpuno nemoćno, kao apsolutna nula. Bio sam uništen – kazao je Ibrahimović u potresnoj ispovijesti.
Dženaza klanjana u Malmeu
Sapko je potom bio prebačen u jednu ustanovu, ali tamo je ostao samo sedam dana. Potom ga je otac vratio kući.
– Samo što je on bio iscprljen od bola i napora kojima je bio izložen dok je njegovao sina, 24 sata dnevno preko godinu dana. Nije se odvajao od njega ni na minutu.
Oslabio je, više nije mogao ni da ga podigne iako je Sapko već tada bio lagan kao perce. Bio je primoran da ga vrati na kliniku. Krećem prema klinici, zovem tatu, on izlazi odatle i kreće mi u susret pa zajedno odlazimo do Sapkove sobe. Već je u komi. Nepravilno diše. Tata mi objašnjava da se produžavaju intervali između jednog i drugog udisaja. Sjedim u podnožju kreveta, ali teško mi je da pogledam brata, ne mogu, samo slušam dah koji se produžava. Nakon 15 minuta, tata govori: Eto, gotovo je… Šta? Ne diše više.
Sapko je sačekao da dođem pa onda umro, želio je da budem tu, pored njega. Apsolutno sam ubijeđen u to. Dokasno sam spavao, doručkovao bez žurbe radio sve natenane, ali on me je čekao. Tek kad sam stigao, nakon deset minuta, moj brat je udahnuo posljednji put. Tata ustaje da bi ga pokrio plahtom, a ja ga zaustavljam: “Ne, ne diraj ga. Neka neko drugi to uradi” – piše u knjizi “Adrenalin: Moja neispričana priča”.
Dženaza Sapku klanjana je u Malmeu 2014. godine. Predvodio je Alen ef. Delić, imam Bošnjačke islamske zajednice u Malmeu. Sapka su u mezar spustili otac Šefik i brat Zlatan.
Ibrahimović: Na dženazi bratu Sapku. Instagram
– Puštam lopatu da padne. Prekriti ga značilo bi prihvatiti da je mrtav, a u mojoj glavi Sapko je još bio živ.
Ne mogu da priznam da ga više nema. Bio je premlad, bio je moj brat. Pridružujem se porodici i plačem okružen njima. Tata nije pustio ni suze.
Narednog dana vratio se sam na grob i plakao cijeli dan, od jutra do večeri. Objasnio je: Uradit ću to još samo jednom i više neću – poručio je Zlatan Ibrahimović.
