Kada je Senad Preldžić s grupom prijatelja prije 19 godina pokretao u Žepču Košarkaški klub Orlovik Nansi teško ko je mogao povjerovati da će od njega moći napraviti najveću sportsku atrakciju u državi. No, sistemski rad i vizija grupe entuzijasta u ovoj maloj sredini je dovela do toga da kroz nekoliko godina ovaj klub dođe od dna do vrha. Trenutno su u prvom rangu bh. košarke i u prva četiri meča su ostvarili tri pobjede.
Sve to se dešava u znaku prezimena Preldžić. Otac Senad je trener, sin Edo je igrač, a drugi sin Emir sve pomalo – igrač, investitor, mentor saigračima i koordinator mlađih kategorija.
Uoči treninga prvog tima posjetili smo Sportsku akademiju Dino u Žepču, koju je izgradilo najveće košarkaško ime koje je igralo u našoj ligi, a trenutno brani boje kluba iz svog rodnog grada Emir Preldžić. Dočekala nas je susretljiva uprava, ali i igrači koji trenutno žive svoj san i održavaju košarku u „životu“ u kantonu gdje je taj sport skoro izumro.
Impresivni kompleks ima fudbalski i teniski teren na otvorenom, fitnes centar, ali i modernu dvoranu gdje košarkaši treniraju, po čemu se ovaj klub izdvaja od drugih.
Predsjednik kluba Kenan Mujkić istakao je za „Dnevni avaz“ da je prvobitna ideja osnivanja kluba, u kojem je on od samih početaka, prvo kao igrač, a onda i u drugim ulogama, bila sklanjanje omladine s ulice.
– Na nagovor Senada, sa kojim sam zajedno igrao u Čeliku, mi smo došli na ideju da pokrenemo klub, jer veliki broj igrača poslije juniorskog staža nije imao gdje igrati. U početku smo se nekoliko godina takmičili u A2 ligi i onda smo napravili iskorak i prošli u A1 ligu. U tom rangu smo bili 10 godina i onda je došao period teške finansijske situacije i tada smo ponovo ispali u A2 ligu – ističe Mujkić.
Sve se promijenilo 2019. godine, kada Emir Preldžić završava profesionalnu karijeru i vraća se kući.
– Zajedno s Emirom smo došli na ideju da pokušamo vratiti klub gdje zaslužuje. Poboljšali smo stvari organizacijski i napravili petogodišnji plan. Poslije dvije godine u A2 ligi smo prošli u A1, a onda nakon dvije sezone osigurali plasman i u prvu ligu. Odmah nakon plasmana pojavili su se prvi problemi, jer u Žepču nema adekvatnog parketa gdje bi mogli igrati utakmice, ali ni semafora. Znali smo da ako odustanemo od igranja da će klub doći ponovo pred gašenje. Za tu investiciju je bilo potrebno 350.000 do 400.000 KM koje mi nismo imali, a ni podrške vlasti nije bilo. Na kraju smo došli na ideju da generalni sponzor u vlastitoj režiji organizuje proizvodnju, nabavku i montiranje parketa, koji bi bio po principu da se postavlja pred utakmice i onda diže. Riječ o investiciji od 150.000 KM i ona je realizovana. Osim toga, nabavili smo i semafore koji su po svim FIBA-inim standardima – rekao nam je Mujkić.
Trener Senad Preldžić kaže za naš medij da klub nikada nije odustajao od svoje vizije razvoja mladih igrača radi rezultata.
– Imali smo strategiju razvoja mladih igrača, pa su juniori i kadeti igrali u seniorskom timu. Dolaskom Emira mi smo podigli ljestvicu i otvaranjem ove dvorane smo dobili prostor da treniramo dva puta dnevno. Tako su ovi momci dobili adekvatan font sati, kako rada, tako i odmora, što je neminovno da bi igrač napredovao. Imali smo sve trenere mlađih kategorija, Zenan Mujkić i ja smo vodili prvi tim, a Emir je postao sportski direktor i timski menadžer. Tada smo doveli nekoliko mladih igrača iz susjednih gradova i pokazali želju da idemo ka Premijer ligi, što smo nakon četiri godine i ostvarili – počinje priču Senad Preldžić.
Iako su već „pali“ Mladost Mrkonjić-Grad, Posušje i velika KK Bosna, trener Orlovika ističe da su i dalje s obje noge na zemlji i da je glavni cilj opstanak.
