Švedska bi već možda narednog mjeseca mogla postati članica NATO-a, čime će ta zemlja raskrstiti s vjekovnom politikom neutralnosti, odnosno nepripadanja nijednom vojnom bloku.
Razlog za ovu revolucionarnu promjenu švedskog stava je invazija Rusije na Ukrajinu, koju većina evropskih zemalja vidi kao prijetnju za vlastitu bezbjednost. Na stranici Vlade Švedske navedeno je da je njena vlada 16. maja 2022. godine aplicirala za članstvo uz široku podršku javnosti. Koliko se stav javnosti Švedske promijenio kada je u pitanju članstvo u NATO-u, govore podaci Statiste, njemačke specijalizovane platforme za istraživanja javnog mnjenja. U aprilu 2014. godine samo 28 odsto građana je željelo da Švedska postane članica Alijanse. Od ruske aneksije Krima taj broj je bio u blagom porastu, ali tek se nakon 24. februara 2024. godine raspoloženje prema članstvu naglo promijenilo, pa je, prema najnovijim podacima, 62 odsto Šveđana za članstvo u NATO-u, dok je protiv njih samo 16 odsto. Da nije bilo blokade Turske, koja je željela da Švedska prvo riješi sporna pitanja u vezi s kurdskim aktivistima koji žive u Švedskoj, među kojima ima i onih koji su bezbjednosno interesantni turskim vlastima, Švedska bi odavno postala članica Alijanse.
U bh. javnosti se postavlja pitanje zašto su Švedska i Finska, koja je već postala članica, mogle tako brzo doći do samog praga za članstvo, dok se od zemalja zapadnog Balkana traži da prvo sprovedu opsežne i teške reforme. Osim skepse koja postoji pretežno u zemljama u kojima živi srpski narod zbog NATO bombardovanja Srbije 1999. godine, glavni razlog za otežani i dugotrajni put ka Alijansi je činjenica da zemlje regiona nisu kompatibilne s osnovnim kriterijumima za članstvo. Kao prvo, zemlje regiona su vojno bile vezane za sovjetsku vojnu doktrinu uz korištenje sovjetskog oružja i vojne strategije, pa je bilo potrebno sprovesti korake koji se odnose prvo na prilagođavanje postojeće dogme i opreme NATO standardima, a onda i na postepenu zamjenu sovjetske opreme opremom u skladu sa NATO standardima. Drugi razlog odnosi se na političke i demokratske kriterijume, jer se od potencijalnih članica traži da u praksi demonstriraju civilnu kontrolu nad vojnim snagama. Da bi se spriječila upotreba vojne sile protiv vlastitih građana ili bilo koja druga zloupotreba vojne sile, potrebne su jake demokratske institucije i efikasna civilna kontrola nad vojskom. Osim toga, za donošenje odluka unutar Alijanse je potreban konsenzus, pa je važno da sve zemlje Alijanse dijele slične vrijednosti.
S obzirom na to da je Švedska odavno usklađena s vojnom doktrinom NATO-a, a njene demokratske institucije primjer su za cijeli svijet, nije bilo nikakvih prepreka da se put ka članstvu realizuje veoma brzo. Posljednja formalna prepreka otklonjena je prije nekoliko dana, kada je Redžep Tajip Erdogan predložio parlamentu Turske da ratifikuje švedski zahtjev za članstvo jer je Švedska riješila pitanja koja su bila problem za Tursku. Tim povodom, u utorak su se u središtu Alijanse u Briselu sastali Jens Stoltenberg, generalni sekretar NATO-a i Ulf Kristerson, švedski premijer. Kako je saopšteno iz NATO-a, Stoltenberg je istakao da je odluka Turske u skladu sa dogovorom na samitu u Vilnjusu u julu.
“Švedska je izmijenila svoj ustav, promijenila svoje zakone, proširila saradnju u borbi protiv terorizma i nastavila sa izvozom naoružanja u Tursku. Drago mi je što smo uspjeli riješiti legitimne sigurnosne brige Turske na način koji omogućava članstvu Švedske da krene naprijed. Radujem se što ću u bliskoj budućnosti dočekati Švedsku kao punopravnog saveznika u NATO-u”, rekao je on tom prilikom.
Vladimir Putin, predsjednik Rusije, kao jedan od razloga za invaziju na Ukrajinu naveo je sprečavanje širenja NATO-a. Ulaskom neutralnih Švedske i Finske postignut je suprotan efekat, a čini se i da je Alijansa, za koju je prije nekoliko godina Emanuel Makron, predsjednik Francuske, rekao da je “moždano mrtva”, mnogo odlučnija da ojača svoje vojne kapacitete.
Objavljivanje ovog teksta je dijelom finansirano grantom Ministarstva spoljnih poslova Sjedinjenih Američkih Država (Department of State). Mišljenja, nalazi i zaključci koji su ovdje navedeni pripadaju autorima i ne odražavaju nužno mišljenja, nalaze i zaključke Ministarstva spoljnih poslova Sjedinjenih Američkih Država.
