Ibrahim Alagha i njegova supruga Hamida uživali su na odmoru u Gazi kada su počeli izraelski zračni napadi. Par, koji ima irsko državljanstvo, je želio da njihovo troje djece rođene u Dablinu upozna rođake u Palestini i nauči o njihovom jeziku i kulturi. Ali tokom putovanja su ih, umjesto opuštenih porodičnih okupljanja, zadesili napadi i eksplozije.
– Stalno su bombardirali i bombardirali i bombardirali. Kuća se tresla – kazao je Ibrahim.
Nakon što je Izrael poručio 1.1 miliona ljudi da krenu na jug jer slijedi kopnena invazija, porodica je spakirala svoje stvari i otišla iz Gaze. Sklonili su se u kuću Ibrahimovih roditelja u gradu Khan Younisu. Kako je sve više ljudi bježalo na jug, pridružili su im se rođaci i prijatelji koji nisu imali gdje boraviti te je sada kuća njegovih roditelja postala dom za 90 ljudi. Njegova porodica, kaže Ibrahim, nikada nikoga ne bi odbila.
90 ljudi i četiri spavaće sobe
Život za 90 ljudi u kući s četiri spavaće sobe nije lak. Pokušavaju spavati u smjenama, po dvoje na madracu. Ibrahim, inženjer, uklonio je prozore kako staklo ne bi povrijedilo ukućane u slučaju napada. No, zbog blokade opskrbe hranom, vodom i strujom u Gazi, niko se ne može opustiti, piše BBC.
– Od trenutka kada se probudimo pa sve dok ne odemo spavati samo pokušavamo preživjeti – rekao je.
Neki od došljaka izlaze svaki dan iz kuće kako bi vidjeli dijeli li se konzervirana hrana. Iako mogu ispeći hljeb u komšijinoj peći na drva, imaju dovoljno zaliha za samo jedan obrok dnevno.
Posebno je teška situacija za 30-ero djece od kojih je desetoro mlađe od pet godina.
– Stalno traže hranu i vodu, a mi pokušavamo nabaviti koliko god možemo. Jako je teško. Mi stariji to možemo podnijeti, možemo biti gladni, ali kada djeca traže hranu, kako da ih odbijemo – kazao je Ibrahim.
U kući su se sklonili i jedna trudnica te starija osoba koja boluje od dijabetesa, oboje će uskoro ostati bez lijekova. Ako se neko ozbiljno razboli, niko ih neće moći odvesti u bolnicu.
“Moj sin se jako boji dronova”
I Ibrahimova djeca teško podnose ovu situaciju. Omar i Eileen, stari samo tri i četiri godine, se uplaše kada čuju napad ili eksploziju. Noću se znaju probuditi vrišteći. Ali, najviše je uznemiren njegov osmogodišnji sin Sami koji se boji da će ih pogoditi dronovi.
– On razumije šta se dešava. Osjeća kroz šta prolazimo i stvarno je zabrinut – kazao je Ibrahim koji se pokušava s porodicom vratiti u Dablin.
U subotu su krenuli na vrlo riskantno putovanje od Khan Younisa do graničnog prijelaza Rafah s Egiptom. Ali kad su stigli tamo, primili su poruku iz ambasade u kojoj im je rečeno da se vrate.
Sada se brine da možda neće imati dovoljno goriva za ponovni put do granice u slučaju da se prijelaz, koji je trenutno zatvoren, ponovno otvori. Čak i ako ima goriva, mogao bi izgubiti kontakt s ambasadom ako prestanu funkcionirati telekomunikacijski sistemi.
– Počinjem gubiti nadu. Stvarno se bojimo za naše živote. Bilo ko ovdje i bilo gdje može biti meta. Stvari su svakim danom sve gore – navodi Ibrahim.
