Špijunska oprema je postala dostupna svima, jer se na internetu može naći veliki broj uređaja za špijuniranje po veoma pristupačnim cijenama. Kamerice se ugrađuju često iznad vrata svojih stanova ne znajući da kod nas samo posjedovanje nije zabranjeno, ali je kažnjiva zloupotreba ovih uređaja.
Ovom temom bavio se Kurira, a u razgovoru s Božidarom Spasićem, bivšim rukovodiocem specijalnog tima službe državne bezbjednosti.
Spasić je istakao da je vrijeme romantike prošlo, a špijunaža nije više rezervirana samo za države i tajne agencije. Sada gotovo svako može da nabavi uređaje za tajno špijuniranje, praćenje i snimanje.
– Prethodno su ove aktivnosti bile rezervisane za države koje su vodile špijunske operacije, ali sada se špijunaža proširila i među obične građane. Gotovo svaki deseti građanin posjeduje uređaj koji omogućava prisluškivanje i praćenje drugih ljudi. Sada je najpopularniji softver za tajno praćenje. Moja prva saznanja su da se tim uređajem špijunira pola Srbije. Momak je primijetio da njegova djevojka malo-malo pa putuje negdje kod mame, prikačio joj je ovaj uređaj i našli su je na polju s bivšim ljubavnikom – rekao je Spasić.
Pristup ovim uređajima postao je izuzetno lak, kako putem online prodavnica, tako i preko kontakata. Postoje i legalne prodavnice koje prodaju uređaje s odgovarajućim atestima, ali mnogi preferiraju jeftinije opcije koje se uvoze iz Kine putem online prodavnica.
– Cijene uređaja variraju od vrlo niskih, kao što su kamere u obliku olovke ili slični gedžeti, koji mogu koštati svega nekoliko desetina eura, do skupljih uređaja koji omogućavaju špijuniranje putem satelita, a čija cijena može doseći i do hiljadu eura – rekao je i pokazao uređaj:
– Ovo je uređaj za tajno praćenje. Ako ga ubacite u automobil vi možete na osnovu toga da pratite gdje god ide i čak i šta se priča u kolima! Mnogi brakovi su se raspali zbog ovog uređaja – rekao je i dodao:
Zakonodavstvo je predvidjelo kaznu za ove postupke. Objavljivanje takvih snimaka također je strogo zabranjeno. Kazne za kršenje ovih zakona uključuju zatvorske kazne, i to do dvije godine za pojedince koji nisu službeni organi, dok zvaničnici koji zloupotrebljavaju državne uređaje mogu biti osuđeni na čak tri godine zatvora.
Spasić je naglasio da, iako su zakoni postavljeni, njegovo iskustvo ukazuje da se ove kazne rijetko primjenjuju u praksi.
