Uoči utakmice šestog kola Premijer lige Bosne i Hercegovine u kojem su se Velež i Željezničar susreli u Mostaru (1:0), došlo je do navijačkih nereda između navijačkih Manijaka i Red Armyja. Bio bi to navijački sukob kao i svaki drugi, ali će po nečemu ostati upamćen.
Naime, obje grupe su podnijele detaljan zajednički izvještaj u kojem su opisali sve detalje tučnjave te su ih predstavnici i potpisali. Iz izvještaja se vidi da se u tučnjavi uglavnom poštovao navijački kodeks, a saopćenje prenosimo u cijelosti.
“Manijaci (80 ljudi) uspijevaju ući u grad neprimijećeno te parkiraju auta u naselju Dolina Sunca koje je udaljena cca 2 km od Kluba Navijača ‘Red Army’. Napuštaju vozila potpuno goloruki i u grupi se kreću u smjeru KN ‘Red Army’. U putu sreću momka koji izgledom odnosno načinom oblačenja lici na navijača i govore mu: ‘nazovi svoje i javi da nemamo oružja’.
Je li informacija prenesena ne možemo pričati o tome. Prilaze na otprilike 700 metara od cilja, gdje sreću jednog od pripadnika RA na skuteru koji govori ‘eto nas’. Nedugo nakon toga se čuje zvuk rotacija i 2 marice zaustavljaju Manijake u blizini parka Alekse Šantića (cca 800 metara od KN Red Army).
Prebacuju u park kako bi se sklonili s ceste na kojoj je već bio otežan saobraćaj zbog velikog broja zaustavljenih Manijaka. Manijaci se grupiraju u parku i čekaju šta će se dogoditi dok ih čuvaju pripadnici MUP-a HNK.
Red Army brzo saznaje da su Manijaci došli u grad i da se kreću prema Klubu navijača, te planiraju kako i gdje ih sačekati. Spremaju ‘sačekušu’ otprilike na 50-100 metara od kluba navijača, te nakon saznanja da su zaustavljeni od strane policijskih službenika HNK kod parka Alekse Santica, odlučuju da se upute prema njima. Sreću patrolu koju ignoriraju i nastavljaju put prema Manijacima.
U jednom trenutku s druge strane ulice u odnosu na Manijake odnosno park Alekse Santica se pojavljuje Red Army (cca 35-40 ljudi) vidno naoružani (drvene palice, improvizirane palice, baklje, manji broj flaša i par kamenica) i odlučni za napad na što Manijaci reagiraju dizanjem ruku u zrak govoreći da nemaju oružja i da žele fer tučnjavu.
Vidjevši da Red Army ne reagira na znakove koje daju, Manijaci ipak kreću u sukob s njima onako kako su i došli – bez oružja. S obzirom na to da dva člana nisu imala povjerenja u takav odnos s Red Armyjem, iz sigurnosnih razloga su ponijeli po teleskopsku palicu, sto je ukupno 2 teleskopske palice na strani Manijaka, i ukupno 2 potezne baklje.
Izvadili su remene jer su jedino to imali pri ruci i krenuli u sukob. Prvi nalet Red Armija odbijaju, odnosno ne povlače se toliko da Red Army ima prostora da izvrši potpunu ofenzivu. Policija pokušava spriječiti sukob ali bezuspješno. Manijaci kreću u ofenzivu i povlače Red Army par metara ali se opet grupiraju i nastavljaju sukob.
Manijaci uspijevaju da dođu do oružja koje posjeduju pripadnici Red Army-a (nekoliko komada) i napadaju ih njihovim palicama. U jednom trenutku jedan momak (pripadnik Red Army-a) pada na pod i tuča se zaustavlja kako bi momka izvukli, međutim, kada se prišlo momku da se pomogne, u čemu su sudjelovale obje navijačke grupe, uvidjelo se da je momak teško povrijeđen nakon čega je sukob u potpunosti zaustavljen.
Momak se odvozi autom u bolnicu, nakon čega se razmjenjuje par rečenica između grupa, pružaju ruke i odlazi svak na svoju stranu. Važno je napomenuti da je Red Army bio na usluzi Manijacima nakon sukoba, nudili su pomoć, donosili vodu.. Manijake privode u prostorije policijske uprave HNK, legitimiraju, zadržavaju, nakon čega ih pod pratnjom sprovode do Sarajeva.”
