Šarmantni pjevač Aco Pejović može da se pohvali besprijekornom karijerom i idiličnom porodicom na koju je veoma ponosan. Ipak, o detaljima iz privatnog života rijetko govori, a jednom prilikom je otvorio dušu i progovorio o trenucima koji su mu promijenili život.
Svojoj ljepšoj polovini, supruzi Biljani posvetio je pjesmu “Sve ti dugujem” jer je zaslužna za ono gdje je on sada.
– Moj oslonac je Biljana bez koje teško da bih bio tu gdje sam, zaslužuje ona mnogo više od pjesme, ona je moj veliki oslonac u životu– rekao je Pejović.
Pjevaču je od malih nogu usađena ljubav prema vjeri. Njegov djed bio je taj koji ga je ispirsao da svoju porodicu drži na okupi i da vremenom krene stopama predaka.
– Moj pokojni deda Marko je bio jako pobožan čovjek i mi smo ko klinci jednom sedmično morali da idemo kod njega, on je živio na selu, i gore smo išli kod njega i večera nije mogla da prođe da ne ustanemo kompletno i moj otac i majka, stric i sva djeca, baba, svi su morali da stoje u stavu mirno i da se čita molitva pred večeru, deda je stajao ispred nas i čitao molitvu, od kad ja znam za sebe to je tako bilo. Njegove priče koje sam slušao šta je prošao, šta ga je sve snašlo a da nikad nije odustao od vjere negdje mi je bilo jako kao klincu zanimljivo pa sam počeo da sebe tjeram pred spavanje moram se pomoliti Bogu, to mi je pod obavezno, poštovanjem svoje vjere poštujete i tuđu i druge ljude, otkrio je pjevač.
Svoje stavove opravdava i potkrepljuje činjenicom da kumuje i prijateljima koji su druge vjerske pripadnosti. Svoje odmore često provodi na Hilandaru gdje pronalazi ventil i kanališe negativne emocije.
– Vjera ti pomogne da porodicu sačuvaš, trudio sam se da porodicu i klince uvedem u priču da znaju šta su prave vrijednosti a šta nisu. Trudim se da idem svake godine na Hilandar, to je srpski hadžiluk, vidim da mnogo mladih ljudi odlazi na Svetu Goru. Gore treba otići zato što tih 4-5 dana koliko se ostane, čovjek sam sebe preispita, ja bar sebe, ali znam i moji prijatelji i kumovi. To je meni neki ventil koji niko ne može da mi pruži, ni skijanje koje volim jako, ne može to da mi nadomjesti. Ne postoji nikakav odmor koji može da mi odmori glavu kao što mogu gore da se odmorim, objasnio je Aco.
O svom prvom boravku na Hilandaru je jednom prilikom iskreno i emotivno govorio.
– Tada sam doživio nešto što nikada do tada nisam, a to je duhovni mir, kao i svu ljepotu vjere u kojoj sam našao utjehu i oslonac. Ove godine šest dana proveo sam na Svetoj Gori s prijateljima, fudbalerom Goranom Bunjevčevićem, političarom Vladom Zagrađaninom i predsjednikom Košarkaškog kluba Partizan Predragom-Sašom Danilovićem. Želio sam da i oni osjete taj spokoj jer je meni nakon povratka sve u životu krenulo kako treba. Obišli smo metoh manastira Hilandar koji se zove Milo Arsenica i nalazi se u gradu luci Jerisos od koje se kreće ka Hilandaru. Poslije toga otišli smo brodom do luke Jovanica gdje nas je čekao kombi koji nas je odvezao do manastira. Tog dana bila je proslava Svetog Vasilija Ostroškog pa smo do tri sata ujutro prisustvovali bdijenju. To je nešto posebno jer sam šest sati proveo sam sa sobom slušajući molitvu, a zbog pojanja monaha osjećao sam se kao da pripadam nekom drugom vremenu. U tim trenucima prolazio mi je cio život kroz glavu, rekao je tada Pejović.
