Mlađi brat Jašara Ahmedovskog, Ipče, imao je samo 28 godina kad je poginuo u julu 1994. na Ibarskoj magistrali kod sela Šopići u blizini Lazarevca. Tog 30. jula 1994. godine odjeknula je vijest da je mladi pjevač Ipče Ahmedovski poginuo u teškoj saobraćajnoj nesreći na Ibarskoj magistrali nedaleko od Lazarevca. Imao je samo 28 godina, a već je bio vlasnik pet albuma i brojnih hitova koji su se slušali na svim radio stanicama.
Njegove kolege Rade Vučković i Novica Zdravković dali su mu nadimak „Mali Rambo“ jer je bio, kako kažu, vanserijski talenat.
Tog kobnog 30. jula 1994. godine Ipče je trebalo da se vidi sa svojim bratom Jašarom, velikom pjevačkom zvijezdom, ali se on zadržao u studiju. Ipče se tako uputio na put sa kojeg se nikada nije vratio. Godinu dana prije tragedije, Ahmedovski kao da je naslutio svoju tragediju. Na svom posljednjem albumu snimio je pjesmu koja je postala veoma popularna, a nosila je naziv od kojeg se i danas svi ježe „Kad nestanem jednog dana“.
S djevojkom Zlatom iz Vreoca kod Lazarevca planirao je vjenčanje, a onda se preko noći sve preokrenulo.
– Da je ostao živ, danas bi bio jedan od najvećih pjevača na estradi, to svi znaju. On je pjevao s lakoćom visine, trilere. To rijetko ko može. Ja jedino njegove pjesme pjevam na svojim nastupima. Dugo nisam mogao da pjevam njegove pjesme, ali ja imam obavezu da ih pjevam. Dugo nisam mogao ni da slušam njegove pjesme. Njegova pogibija nas je sve poremetila. To ne bih poželio ni najvećem neprijatelju. To je velika tragedija bila za nas. Ja sam se jedva iščupao. Ali žalit ću dok sam živ – rekao je Jašar u jednoj emisiji.
Kao najveći hitovi u njegovom izvođenju izdvojili su se “Plačite, oči moje”, “Činio sam čuda”, “Da ti gužvam postelju” i “On te voli, ja te imam”. On je potvrdio i kako je prekinuo odnos s nekim pjevačima nakon Ipčetove pogibije jer se nisu udostojili ni da mu izjave saučešće, a kamoli da dođu na sahranu.
– Zaista je tako. S mnogim kolegama poslije toga nisam govorio. Oni su poznavali Ipčeta, s njim su se i družili i izlazili. Ja sam tada mislio da smo s kolegama kao familija. Mislio sam da mogu makar da nam izjave saučešće, nije morao niko da dolazi u Makedoniju. To sam očekivao od nekih ljudi koji su mi bili jako bliski. S mnogima ne govorim ni danas i nikada neću govoriti jer ne zaslužuju – rekao je Jašar pa dodao:
– Nisam dugo godina mogao da pjevam njegove pjesme, ni da ih slušam. Onda sam jednom rekao: „Moram sada da živim sa tim“, i uzeo sam i pustio njegove pjesme, usput sam i plakao. Prvi put kada sam pjevao njegove pjesme je bilo jako teško, jedva sam otpjevao jednu pjesmu, drugi put malo lakše – rekao je tada Jašar
