Olivera Petrović rođena je 1940. godine, a završila je Akademiju za pozorište, film, radio i televiziju.
Legendarna je njena uloga “Koštane” u pozorištu, a onda su uslijedili uspjesi i na filmskom platnu.
“Derviš i smrt”, “Skupljači perja”, “Polenov prah”, “San”, samo su neki od ostvarenja čuvene glumice i pjevačice.
Cijeli svijet divio se raskošnoj ljepoti i talentu Olivere Katarine u Kanu kada je naše gore list predstavljala u Francuskoj dramu Saše Petrovića.
Njen susret za Josipom Brozom Titom opisala je u svojoj autobiografiji.
“Dok sam živjela tamo bila sam jako upadljiva zbog svoje ljepote i držanja, a to je bilo vrlo opasno. Ljudi su stalno nasrtali na mene. Ozbiljno mi se udvarao jedan riđokosi monarh, čije ime ne mogu da otkrijem jer je i danas kralj jedne države, ali odbila sam ga jer sam bila zaljubljena u Milana Galeta Muškatirovića, svoju prvu veliku ljubav, čuvenog vaterpolo golmana”, ispričala je o svom životu u Parizu jednom prilikom.
Olivera Katarina bila je dve godine udata za reditelja Vuka Vuča, a onda i za predsjednika Beograda Miladina Šakića sa kojim ima sina Maneta.
– Upoznala sam Tita, prvi put kad sam snimala ‘Nišku banju‘. Odjednom sam čula da je Tito u studiju, a on je sjeo za kameru i gledao me. Otpustio je kamermana da me sam snima. Drugi put je bilo kad sam sa suprugom Miladinom Šakićem čekala Novu godinu. Prišao nam je Milan Vukos i rekao da Tito želi da mu pjevam. Tu se nije moglo reći ‘ne‘”, prisjetila se.
“Uvek je lijepo reagovao kad bih pjevala i svidjela sam mu se kao pojava. Jednom kad sam se pojavila, Jovanka ga je gurnula i rekla: ‘Evo ti je‘. To sam čula. Možda je bila ljubomorna, on se činio kao ženskaroš. Bio je pravi muškarac, to sigurno”, dodala je.
“To maltretiranje koje sam tamo doživjela nije bilo ni za film. Pozvali su me da mu pjevam na Tari i to bih odbila da nisam bila udata, ali ovako nisam mužu htjela da pravim probleme. Tamo je počelo neviđeno šikaniranje. Nema ko me nije preslušavao, razne službe: hrvatska, savezni SUP, republička, vojna i svako vuče na svoju stranu. Rekli su mi da moram da mu pjevam kad krene u šetnju. Od ranog sam jutra vježbala s trubačima dok nisam promukla. Odjednom, Tito dolazi, a nema orkestra. U onoj gužvi, prilaze mi ljudi u civilu i kažu da odem iza. Tu nije bilo govora o ljubaznosti, bili su jako bezobrazni. A onda mi prilaze ovi otpozadi i deru se na mene da izađem i pjevam pred Tita, ali prošlo je to nekako”, napisala je.
“Otrovana sam tamo. Dali su mi nešto od čega sam dobila rane u ustima. Grlo, usta, sve je to bilo u ranama. Hranili su me kap po kap. Ne znam ko me je tačno otrovao”, ispričala je.
Olivera Katarina prije nekoliko godina o svom životu pričala je u kontekstu da je jako usamljena, te da više od 20 godina nije bila ni sa kim.
Kako su pisali domaći mediji, navodno je živjela u unajmljenom stanu u Beogradu i rasprodala namještaj da bi mogla da podmiri račune.
“Samujem u četiri zida, zaboravljena od većine prijatelja i kolega. Sačuvala sam dostojanstvo, pak, i nisam depresivna. Neću nikoga moliti”, odlučno je zaključila.
