Morita Taro je sportski i turistički radnik iz Japana. Jedan je od rijetkih ljudi na svijetu koji govori bosanski jezik. Često posjećuje Bosnu i Hercegovinu koju kako kaže naziva drugim domom. A iza ove velike priče krije se ime još većeg čovjeka – Ivice Osima – koji je granice Bosne i Hercegovine proširio od Francuske, Austrije, Grčke, pa sve do dalekog Japana.
Posjetili ste spomenik koji je podignut Ivici Osimu u Tokiju?
“Nažalost, nisam bio u mogućnosti da prisustvujem ceremoniji otkrivanja. Trenutno sam ragbi sudija, tako da nisam mogao da učestvujem jer je bio na istom rasporedu kao i meč. Kako nisam trenutno u mogućnosti otići u Sarajevo da posjetim njegov grob, pa sam htio doći da pozdravim Švabu.”
Mnogi poznati fudbalski treneri su radili u Japanu, ali čini se da je Ivica poseban za ljude u Japanu?
“Za nas Japance Švabo je posebna egzistencija. Zato što je unio samopouzdanje japanskom fudbalu, odnosno japanskom narodu. U japanskom fudbalskom svijetu postoje tri legendarna trenera. Jedan je Dettmar Cramer. Bio je prva osoba koja je podučavala japanske fudbalere kako da se suoče sa fudbalom i kako da vežbaju. Pod njegovim vodstvom, Japan je osvojio bronzanu medalju na Olimpijskim igrama u Meksiku. Drugi je Marius Johan Ooft. On je prenio taktiku japanskom fudbalu. Pokazalo se da se fudbal može više poboljšati ako postoji strategija koja omogućava pojedincima da maksimiziraju svoje snage, umjesto da se bore pojedinačno. Nažalost, izgubio je u završnim azijskim kvalifikacijama i propustio Svjetsko prvenstvo 1994., ali on je osoba koja je japanski fudbal učinila profesionalcem. Inače, Hajime Moriyasu, koji je savladao Njemačku i Španiju na Svjetskom prvenstvu 2022. godine, bio je ključni igrač japanske reprezentacije u vrijeme dok je bio trener. A treći je Švabo. Njegov prvi uticaj dogodio se u vreme dok je bio menadžer J-Lige JEF United Ichihara. Prema učenju “razmišljanja dok trči”, svaki igrač može donijeti trenutnu odluku u bilo kojoj situaciji. I šokirao je oličenjem fudbala koji traje 90 minuta. Takođe, po učenju “Rizkuj”, svi igrači nikada ne idu u odbranu i kažu da je napad najbolja odbrana. Može se reći da je revolucionirao japanski fudbal metodama vježbanja, taktikom i selekcijom igrača kakve tadašnji japanski treneri nisu mogli ni zamisliti.”
Šta je razlog iz japanske perspektive?
“Najveći razlog je taj što nikada nećemo zaboraviti kako je cijeli svoj život posvetio japanskom fudbalu.”
Sreli ste Amara i Asimu Osim?
“Da, sreli smo se dva dana nakon ceremonije otkrivanja. Bilo je lijepo vidjeti nakon dugo vremena. Hvala vam na pomoći u Tokiju, Sarajevu i Grazu. Moju kćer, koja sada ima 17 godina, Švabo i Asima su mazili još kad je imala samo dvije godine.”
Bio si prijatelj sa Ivicom, takođe i sa Amarom, gdje ste zadnji put bili?
“Sa Švabom sam zadnji put večerao 2015. godine kada sam odveo roditelje u Sarajevo. Veoma sam zahvalan Švabi i Asimi na toplom gostoprimstvu prema mom ocu i majci. Uvijek sam ga zvao na njegov rođendan, ali zbog korona virusa nisam mogao da ga vidim. Amar je drug iz razreda iz UEFA B PROGRAMA 2003. Zajedno smo studirali u Jablanici i naporno radili zajedno. Nikad nisam mislio da će doći u Japan i postati trener. Inače, vidio sam ga posljednji put prije Japana kada sam na Grbavici išao bodriti Želju 2018. godine.”
Putujete u Bosnu i Hercegovinu, često posjećujete i Stadion Grbavica, kakvi su vaši utisci o Bosni?
“BiH je moj drugi dom. Nemam samo Švabu, koji mi je životni mentor, već i najbolje prijatelje koji su mi dali iskustva i lekcije koje se mogu nazvati temeljem mog života. Ako me pitate za moje dojmove i počnete pričati o tome, neću dati loptu nikome kao Švabo dok je bio aktivan igrač, pa neće stati na ovu stranicu. Da moram reći, rekao bih da je Japan zemlja koju čine ljudi koji cijene jedni druge i koji su povezani srcem.”
Ima li više prostora za bolju povezanost Bosne i Japana, imate li kakvu ideju?
“Mislim da je potrebno planirati program u kojem Japanci i BiH ljudi mogu međusobno komunicirati na različite načine, ne samo fudbal, i razvijati ga jedan za drugim. Sport, muzika, književnost, arhitektura, umjetnost. Mislim da je sve u redu. Obje zemlje imaju bogato prirodno okruženje, tako da mislim da ćemo, ako nastavimo promovirati razmjenu među mlađom generacijom u lakšim oblicima, kao što su ekoturizam i programi razmjene studenata, rasti zajedno.”
(Reprezentacija.ba)
