Svoja tri nezaboravna dana u Istanbulu, prepričavala nam je folk diva Šemsa Suljaković. Naime, ženio se sin njene rahmetli sestre. Mladenci Edin Merzić i Monom Idris žive u Švedskoj gdje su i rođeni, a Monino porijeklo je iz Eritreje.
U Turskoj su organizirali svadbu. I to ne bilo kakvu.
-Svako svadbarsko veselje je prekrasno i posebno. Bila sam nebrojeno puta na raznim veseljima, svadbama, svečanim događajima ali ovo ću pamtiti za cijeli život. Bilo je veličanstveno. Luksuz i neobičnosti te izvornosti tog podneblja su me naprosto ostavljali bez daha. Taj spektar boja, silni kristal i sjaj, ličilo mi je na bajku – sa neizrecivim oduševljenjem pričala nam je Šemsa.
Nastavila, kako su mladoženjine bližnje zvanice ugošćene begovski.
-Sve ljepote i ugođaj su nam priuštili. A to vjenčanje, potom šerijetski tradicionalni način vjenčanja je najemotivniji doživljaj za mene. Te nošnje u koje smo i mi bili odjeveni. Mladenci, takođe. Dešavanje u Ortakoy džamiji, Božija ljepota. Taj miris svuda oko nas, ta toplina iskrene pobožnosti mladenaca me raznježila do suza. Moja sestra Amela nije dočekala sve ovo. I to me pratilo sve vrijeme – govorila je Šemsa, trudeći se da nam predoči što vjernije svoje utiske.
Pa, nastavila, da su imali priliku i za sunčanje, kupanje u “JW Marmara sea” hotelu u Bakurkoju. Probala je razne specijalitete tamošnje kuhinje.
-Za sve moje godine života, nisam se ispunila emotivnom ljepotom tradicije kao za ta tri dana – ponovila nam je žena čija se pjesma, takođe čula.
Valjda je tako i trebalo jer tetka Šemsa i tetična Aida, otac, sestra Nermina, su ponajviše uživali u Edinovoj I Moninoj sreći.
