“Jednom sam tokom igre sama sebi strgla periku, nasmijala se i vratila je na glavu”. Ovako priča prelijepa i energična Sonja Milosavljević (34) koja se od malena bori protiv alopecije ili narodski rečeno – ćelavosti, piše Telegraf.rs.
Nosila je periku dva j, a onda je odlučila da je skine, i javno kaže svima da nema kosu i da ljepota dolazi iznutra. Reakcije su bile sjajne, a za Telegraf.rs otkriva kako je izgledala njena borba.
– Sa alopecijom sam se susrela prvi put još u osnovnoj školi. Bio je to mali pečat, veličine zrna graška, koji me je u tom momentu natjerao da uradim detaljne preglede i pozabavim se svojim zdravljem – počinje priču Sonja.
Kada je ustanovljeno da ne postoji žarište u tijelu, uzrok je pripisan stresu.
– U tim godinama nisam mogla da budem svjesna koliko alopecija može daleko da ide, niti da je to bolest koja će biti uporna čitavog mog života, a za koju zapravo nikada neću naći lijek. Sjećam se da sam bila uplašena i da sam stalno imala na umu taj mali pečat na glavi, trudeći se da ostane sakriven u svakom momentu. Kasnije, taj scenario se ponavljao više puta, kosa mi je opadala, ali i iznova rasla, te sam postajala sve opuštenija. Jednostavno, naučila sam da živim sa tim, sva kosa mi je opala u novembru i decembru, ali prije toga nije – počinje za Telegraf.rs svoju priču Sonja.
Ima nade
Kao i za svaku bolest, terapija postoji i primjenjuje se, sve dok ima osnova za nju. Sonja se trenutno liječi kortikosteroidima, jer ljekari smatraju da ima nade.
– Dešavalo mi se da mi kosa opadne i da ja to primijetim tek kada počne da raste, što znači da sam umjela da se oporavim i bez primjene bilo kakvog lijeka. Terapija dosta zavisi od veličine površine koju je zahvatila alopecija, te ukoliko je riječ o pečatu, najčešće se koriste kreme i sprejevi koji se primjenjuju lokalno, dok u slučaju totalnog gubitka, ne samo kose, već i ostalih dlaka na tijelu, terapija mora biti dosta invazivnija. Prije nekoliko godina okrenula sam se homeopatiji, zahvaljujući kojoj mi je kosa porasla za samo tri mjeseca. Ovoga puta pak ništa nije moglo da zaustavi proces. Čini mi se da ne postoji tačan recept, da je sa alopecijom sve nepredvidivo i neizvjesno – priča nam.
Ljekari nisu krili. Konačnog lijeka koji bi odnio bolest – nema.
– Jedan dermatolog mi je rekao: “Mogu da ti dam terapiju koja će ti pomoći da ti kosa brže izraste, ali ne i lijek za alopeciju, jer ne postoji”. Mislim da ova bolest još uvijek nije dovoljno istražena, još nisam pronašla čovjeka koji umije da mi objasni tačan uzrok i šta preventivno treba da primjenjujem kako bih je spriječila, odnosno kontrolisala – prisjeća se Sonja.
Proces potpunog gubitka kose, bio je nezaustavljiv.
– Prošle godine pojavio mi se veći pečat na glavi zbog kog sam posjetila svog homeopatu, sigurna da ćemo i ovaj put uspješno da zaustavimo opadanje i pokrenemo rast nove kose. Međutim, i pored primjene terapije, proces je bio nezaustavljiv. Ubrzo sam primijetila na desetine novih pečata, koji su se širili i spajali u cjeline. Za samo mjesec dana, ostala sam bez 80 odsto kose na glavi. Smiješno sam čuvala preostala tri pramena, jer nisam bila spremna da prihvatim činjenicu da sam zapravo potpuno ćelava. U tim trenucima od izuzetne važnosti je da ostanete pribirani, pozitivni, optimistični, što je zaista teško.
Sve dok je bilo moguće, koristila se pomagalima kako bi prikrila mjesta na kojima nema kosu. Kada to više nije bilo izvodljivo, perika joj se činila kao jedino rješenje.
– U početku je bilo neobično, ali i lijepo, jer konačno imam gustu lijepu kosu. Tada su samo ljudi iz moje najbliže okoline znali za problem koji imam, te da je moja nova frizura, zapravo perika, što je značilo da više nigdje ne mogu da se pojavim bez iste. Sa jedne strane riješila sam svoj problem u danu, dok sam sa druge sebi nametnula masku iza koje sam morala svakodnevno da se krijem, što je vrlo brzo počelo da me frustrira – objašnjava nam.
Poruka iz srca
Poruka koju ima možda zvuči stereotipno, ali dolazi iz srca.
– Uz rizik da zvučim dosadno, zaista moram reći da ljepota dolazi iznutra. Sve proizilazi iz naše lične percepcije i drugi nas vide samo onako kako mi sami sebe vidimo. Fizički izgled je samo nakit za našu ličnost, i zato je jako bitno da gradimo samopouzdanje iz korijena. Sve što nam je u životu dato, dato je sa nekim razlogom i, ma koliko nekad bilo teško, treba da prihvatimo objeručke svaki izazov, jer će nas nečemu naučiti. Da nisam ostala ćelava, možda nikada ne bih spoznala koliko mogu biti hrabra, jaka i ponosita. Onog trenutka kada prihvatite sve u vezi sebe, baš takvo, kakvo je, otvorili ste sebi vrata jednog potpuno novog svijeta. Na kraju, jako je bitno da shvatite da kroz sve poteškoće ne morate, i ne treba, da prolazite sami. Prezahvalna sam na podršci, ne samo porodice i prijatelja, već i svih onih koji su imali potrebu da mi, bar kroz neku lijepu riječ, daju vjetar u leđa, čak iako se ne poznajemo.
Danas čak može da kaže da je više neprijatnih situacija bilo dok je krila da je ćelava.
– Na jednoj proslavi sam čak slučajno sama sebi strgla periku dok sam igrala. Iako mi je bilo izuzetno neprijatno, nasmijala sam se, vratila je na glavu i nastavila da igram kao da se ništa nije dogodilo. I zaista, ni tada, a ni sada, nisam dobila nijedan negativan komentar, naprotiv. Ljudi imaju potrebu da me zaustave na ulici i udijele mi kompliment, često ni ne znaju da imam problem sa alopecijom, već misle da sam se namjerno obrijala. Ponovit ću, sve je onako kako vi percipirate. Ja nikada nisam bila sigurnija u sebe i ta energija se primjećuje. Šta više, obožavam da se šalim na svoj račun, čime otvaram mogućnost drugima da rade isto – zaključuje Sonja.
PRESS / Telegraf.rs
