Na mail redakcije PRESS-a došlo je zanimljivo pismo građanina koji je ogorčen na stanje u društvu i dešavanja koja ga okružuju.
Pismo prenosimo u cjelosti:
– Čuo sam da će poslati inspekciju svima koji su ostali bez posla, pa su sada prinuđeni raditi od kuće, baviti se prodajom raznih proizvoda (torte, ženske torbice i sl.) preko interneta, raznih društvenih mreža.
Je li moguće da je to prioritet?
Ne daju ni buvlje pijace u ulicama jednom sedmično kao u svim modernim evropskim gradovima. Drže tržnice i pijace i tamo ‘prolaze’ kamioni njihove robe, uvoze hranu i uništavaju domaću proizvodnju. Ponašaju se poput kartela u svakoj grani, monopolizirali su trgovinu. Postali su milioneri sa brojnim nekretninama, paralelno devastirajući našu kreativnu industriju. Svojim tajkunima opraštaju milionske dugove za poreze i komunalne usluge, svojim političarima opraštaju skandale, afere…
Takvi ‘brane’ čast države i takvi nam se prodaju pod patriote, “državotvorce”, časne egzemplare svog naroda.
Uspostavili su totalnu kontrolu i totalno društvo. Drže na oku, a i “na piku” vrijedne, poštene i kreativne, slobodne i slobodoumne građanke i građane, prave od njih kriminalce, od freelancera teroriste, intimidiraju i proganjaju ih kao da su zločinci, progone iz grada, dok istinski zločinci i kriminalci uživaju u blagodetima korupcijom zarobljene države.
Ja zaista mislim da je vrijeme za pokret. Ali ne iz zemlje, već iz sve snage, iz petnih žila.
Ne smijemo čekati da nam dođu na vrata, stanu za vrat, da nas odvode ili progone jedno po jedno, da nas prisluškuju paradržavne partijske obavještajne službe, da nas prate, da nam prijete, da nas zastrašuju.
Ne smijemo se prepasti i ušutiti jer to što čine, to je taj način na koji selektivno i ciljano primjenjuju zakon jer budite uvjereni da će zakon uvijek važiti za vas, ali neće i za njih. To je zloupotreba zakona i položaja. To je zločin.
Naravno da niko ne želi živjeti u državi u kojoj partijska vlast prisluškuje, zastrašuje i pljačka čestite građane i njihovu državu, progoni ne samo neistomišljenike, disidente, opoziciju, već sve obrazovane i kreativne građane i proizvođače koji nastoje živjeti od sopstvenog talenta i rada.
Je li to vaše jednistvo u kojem vam je snaga?
To je zločinačka, tj. kriminalna vlast ratnih profitera, agresivnih gotovana i razbojnika koji ovaj grad vide kao svoj ratni plijen, a građane ovog grada kao nepoželjne svjedoke svojih malverzacija. Takva vlast je nezdrava i nedopustiva za svakog slobodarski nastrojenog građanina koji ima imalo ljudskog dostojanstva i samopoštovanja.
Šta ćemo uraditi svi zajedno u vezi ove konstantne nepravde koja više pod kožu ne može? učiniti u vezi toga?
Politička revolucija se neće desiti dok se ne promijeni društvena svijest, dok se ne oslobodi naš ‘Valter ego’ i dok se ne krene u borbu za vlastitu slobodu, dostojanstvo, dok se ne vrati samopoštovanje.
Ljudska individualna sloboda mora bitit iznad svega drugog, pa čak i samog naroda, etniciteta iza kojeg se ovi razbojnici kriju. U svim sredinama, a naročito gradovima obrazovanje, kultura i sport, a potom, kao kruna toga i kreativna industrija – građanska proizvodnja intelektualnog vlasništva moraju biti u prvom planu.
Grad je i naše radno mjesto, ne samo državnih službenika. Oni trebaju da služe građanima, a ne obratno, kada su se uopšte ove teze zamjenile?
Grad je naš studio, naš atelje, naš sportski teren, naša radionica, naša čitaonica… Grad pripada građanima. Pripada nama. Ovaj grad nije nečija njiva koju je “dobio u amanet”.
Da li je potrebno donijeti neko posebno “uputstvo za upotrebu grada” kako bi naučili kako se živi jedan grad i šta sve u njemu može i treba da se radi i proizvodi.
Odbijam da prihvatim svoj grad bez sadržaja, bez supstance, bez kreativnosti – sveden na građevinsko zemljište, na nekretnine, na kvadrate, na ledinu, na teritoriju na kojoj nema mjesta za ideju, za hrabre, za obrazovane.
Želim da vidim ljude, političare kojima narod vjeruje koji će uzeti ovaj moj grad u svoje ruke i pisati njegovu povijest, poredati prioritete, postaviti stvari na svoje mjesto, osloboditi i kreirati. Želim svjedočiti društvenoj revoluciji, želim da se mi građanski sloj izborimo zajedno sa takvim političarima za svoju jednakost, ravnopravan udio u društvu i odlučivanju.
