Slikar, putopisac, karikaturist i scenograf Zulfikar Zuko Džumhur rođen je na današnji dan 1920. godine u Konjicu, mjestu iznad kojeg se “BH zemlja” naglo prelama u svoj drug dio, mediteranski.
“Malo je pisaca koji su preko svog ljudskog vijeka živjeli hiljadu prethodnih godina i koji su, osim vlastitog, imali bezbroj zavičaja“, napisao je jednom pisac Miljenko Jergović u svojoj kolumni posvećenoj slavnom Džumhuru.
Rođen je u Konjicu, u uglednoj porodici vjerskih službenika. Otac mu je Abduselam Džumhur, a majka Vasvija rođena Rufo.
Osnovnu školu završio je u Beogradu, a višu gimnaziju u Sarajevu. Likovnu akademiju je završio u klasi Petra Dobrovića.
Prve crteže je objavio u Narodnoj armiji 1947., a od tada sarađuje kao karikaturista i ilustrator u Ježu, Borbi, Vetrenjaci, Politici, Oslobođenju, reviji Danas, NIN-u kao stalni saradnik i urednik. Objavio je više od 10.000 karikatura.
Napisao je scenarije za više kratkih i tri za igrane filmove. Uradio je 35 scenografija za pozorište, a posljednjih deset godina radio je na sarajevskoj televiziji kao pisac scenarija i voditelj serija emisijeHodoljublje. Zajedno sa Momom Kaporom je autor knjige ‘Zelena Čoja Montenegra’.
“Čega god se dotakao, postajalo je umjetnost. Nacrtana na salveti, na platnu, na papiru ili ono što je napisao ili doživio, propagirajući svoj privatni stil života, na koji su se svi lijepili kao mušice“, govorio je pisac i slikar Momo Kapor.
Hodoljubio je Zuko svijetom, zapisivao i pričao, spajao ljude i rušio granice. Govorio je lagano, svima razumljivim, narodnim, pitkim jezikom objašnjavao i najsloženije pojmove iz svijeta umjetnosti, prirode, geografije, historije, društva i politike, zbog čega je bio blizak i cijenjen u svim slojevima društva, kako akademskim, tako i narodnim.
Zuko Džumhur je bio izuzetan čovjek. Sâm predsjednik SFRJ Josip Broz Tito vrlo rado se družio sa Zukom. Bio je jedan od najvećih boema svoga vremena.
Andrić napisao predgovor za knjigu
Iako je bio sin hafiza Abduselama koji je u Beogradu obnašao funkciju vojnog muftije i imama Bajrakli džamije to Zuki nije bila prepreka da ostvari vrhunske rezultate na mnogim kulturnim poljima.
Džumhur je jedini pisac kojem je nobelovac Ivo Andrić napisao predgovor za knjigu „Nekrolog jednoj čaršiji“, u kojem između ostalog Andrić piše: „Kad se poznati slikar i darovit, popularni karikaturista Politike javio kao pisac mnogi je čitalac bio iznenađen pojavom ovog umjetnika koji umije “u dvije brazde da ore“. Ja se, pravo da kažem, nisam tome mnogo začudio. On je rodom iz Konjica, mjesta iznad kojeg se BH zemlja naglo prelama u svoju drugu, mediteransku, kako mnogi misle, bolju polovinu; dakle Hercegovac, a za Hercegovce je riječ veliko iskušenje kojem oni teško mogu da odole. U svakom od njih živi potencijalni pisac ili bar usmeni pripovjedač. Tome iskušenju podlegao je vjerovatno i Z. Džumhur kad je osjetio potrebu da od majstorskog crtačkog prikazanja pređe na pismeno kazivanje. A, time je, htio, ne htio, primio i sve teškoće koje pisana riječ neminovno nosi sa sobom i sve rizike spisateljskog posla.“
Također, Džumhur se družio sa predsjednikom Titom kojem se najviše dopala karikatura na kojoj je prikazan Marks u radnoj sobi sa slikom Staljina na zidu. Kroz tu karikaturu je prikazan razlaz Tita i Staljina, Jugoslavije i Sovjetskog saveza.
Krajem 2018. godine sarajevska izdavačka kuća Buybook je priredila Izabrana djela Zuke Džumhura na 671. stranici, latinično i ćirilično izdanje, i to 60 godina od kad je sarajevska „Svjetlost” u posebnom ruhu izdala „Nekrolog jednoj čaršiji“ najslavniju Džumhurovu knjigu.
Dugo će se još prepričavati Zukine misli i anegdote poput:
“Uvijek sam u bijelom svijetu više bio začuđen odnjegovanošću i ljepotom žena u poznim godinama, nego divnom i raskošnom svježinom mladih djevojaka”.
“Oaza u pustinji obraduje čovjeka kao tačka poslije dugačke i nezanimljive rečenice nekog gnjavatora i mehkosera”.
Jednom je jedan trčao, i desi se da naiđe pored Zuke, a on ga, smijući se, upita: “Što, bolan, trčiš?”, a jedan mu odgovori: “Pa, zdravo je.”, a Zuko mu uzvrati: “Samo ti trči! Allah je svakome propisao broj koraka, pa ti požuri da potrošiš svoje.”
