Eddie Redžović, autor televizijske emisije The Deen Show i uspješni sportista, boravio je u posjeti BiH. Redžović je rođen u gradu Buffalo u američkoj saveznoj državi New York.
Odmalena se bavio sportom i borilačkim vještinama, ali je upao u loše društvo, bio član ulične bande te vodio problematičan život.
Ipak, uspio je da pronađe snagu i promijeni život nabolje. Polovinom 1990-tih boravio je u Bosni i Hercegovini kao prevodilac IFOR-a i SFOR-a, a odmah nakon toga otišao je u Brazil na izučavanje brazilske jiu-jitse.
Nosilac je crnog pojasa treći dan i život je posvetio borilačkim vještinama. Zajedno sa bratom Ademom i rođakom Idrizom u Chicagu je osnovao osnovao klub Redzovic Jiu-Jitsu, danas najpopularniji klub za taj sport u Chicagu.
Uporedo sa tim, Eddie je 2006. godine pokrenuo televizijsku emisiju The Deen Show posvećenu razbijanju predrasuda o islamu i muslimanima.
The Deen Show je prva dijaloška emisija o islamu na engleskom jeziku pokrenuta u SAD-u.
Tokom 11 godina postojanja i 800 emisija, The Deen Show se nametnuo kao jedna od najpopularnijih emisija tog tipa u svijetu, sa 3,7 miliona pratilaca na Facebooku i milionima televizijskih gledalaca.
- Prešli ste put od gangstera do majstora borilačkih vještina i medijske zvijezde. Kako se desila ta promjena?
Na početku, da kažem da sam zadnji put u Bosni bio prije dvanaest godina, i dosta toga se promijenilo nabolje. Zaista je to lijepo za vidjeti. Inače, porijeklom sam Bošnjak. Rođen sam i odrastao u Americi, i mnogo toga sam u životu prošao. Današnji mladići se ugledaju na poznate muzičare i repere, žele novac, ugled i žene, žude za onim materijalnim. Ja sam to sve imao, ali je to sve bilo šuplje.
U srcu sam osjećao prazninu, da nešto nedostaje. Kroz druženje i zabavu zaboraviš na tu prazninu, ali kako vrijeme prolazi i sazrijevaš, shvatiš da ima nešto više. Pitao sam se o smislu svega, o smislu života, otkud sam ovdje, gdje idem, šta poslije smrti? To je bio početak mog puta ka vjeri. Roditelji su mi muslimani, ali nisam se htio samo zbog njih vratiti islamu. Istraživao sam i druge religije, šta govore kršćanstvo, hinduizam, budizam. Islamu me je privuklo to što je vjera utemeljena na dokazima, razumskim, naučnim, kao i čistoća teologije – obožavaj Stvoritelja, a nemoj obožavati ono što je On stvorio.
- Šta vas je motiviralo da pokrenete emisiju The Deen Show?
Prije nego sam započeo emisiju The Deen Show, volio sam se baviti pozivanjem u vjeru. Jer kad nešto voliš, ti hoćeš da to i drugima ponudiš. Ako imaš ukusan kolač, zar ćeš ga ostaviti cijelog sebi, a ne podijelio ga sa drugima? Vjera je ljepša od bilo čega na ovog svijetu, ona je najbolji poklon koji možemo drugima dati. Pozivati druge treba sa mudrošću i lijepim ponašanjem, a ne silom i grubošću. Vidio sam da su mediji velika snaga. Imaju veliki uticaj. Željeli smo putem medija poslati sliku o pravom licu muslimana. Počeo sam to 2006. godine, kako bismo spriječili i odgovorili na raširene predrasude i stereotipe, počev od toga šta je Kur’an, u šta muslimani vjeruju, šta muslimani misle o Isusu, ko je bio Muhammed, a.s.
- Jeste li razmišljali o tome da emisija bude na bosanskom jeziku?
Svakako. Kad smo započeli sa snimanjem, prvu emisiju smo i snimili na bosanskom jeziku, ali smo vidjeli da tako nećemo moći doprijeti do šire publike. Onda smo se preorijentisali na engleski jezik, koji je svjetski poznat. I nismo pogriješili.
Publika u SAD-u najviše prati dijaloške emisije, talk-show, pa sam odabrao upravo taj format. Ljudi u Americi nisu navikli da sjede sat vremena i slušaju predavanje. Nije im to privlačno. Ljudi vole dijalog, postavljanje pitanja i davanje odgovora, tj. da nije samo monolog, da ne priča samo jedan čovjek. Dovodili smo eminentne goste, raznih vjera i nacionalnosti, uvijek u atmosferi tolerancije i uvažavanja. To je put kojim nastojimo ići.
- Osnivač ste i vlasnik vrlo uspješnog kluba brazilske jiu-jitse u SAD. Zašto ste odabrali taj sport?
Odmalena sam imao sklonost ka borilačkim sportovima. Bio sam i u lošem društvu, volio sam se tući. Bavio sam se boksom i kikboksom. Kasnije sam isprobao borilački sistem porodice Gracie iz Brazila. Vidio sam da je brazilski jiu-jitsu dokazan kao efikasan kroz UFC. Smatrao sam da je ovo ponajbolja borilačka vještina, jer sve obuhvata. Spojio sam jiu-jitsu sa boksom i kikboksom, te počeo trenirati sa porodicom Gracie. Išao sam u Brazil da treniram. U Chicagu smo otvorili školu 2000. godine.
- Koji su vaši najveći uspjesi na sportskom planu?
Jiu-jitsu nekad nije bio toliko popularan sport, kao što su bili karate i tae-kwon-do. Kada smo tek počeli, bilo je teško, i nije bilo puno ljudi koji su imali crni pojas. Danas je situacija puno bolja. U klubu, pored mene, imamo još dosta nosilaca crnog pojasa. Jedna smo od najjačih akademija na srednjem zapadu u SAD-u. Moj najveći uspjeh su moji učenici i oni kojima je treniranje jiu-jitse promijenilo život nabolje.
- Kažete da ste bili u lošem društvu. Kako je sport promijenio vaš život?
Sport u čovjeku razvija mnoge pozitivne vrline. Cilj borilačkih sportova je bio od davnina da u čovjeku razviju dobar moral, integritet, etiku. U današnjem vremenu se toga dosta, nažalost izgubilo. Kada uđete u našu Akademiju u Chicagu, na zidu imate ispisane riječi Muhammeda, a.s.: „Najbolji od vas su oni koji su najboljeg ponašanja“. Jiu-jitsu treba da čovjeku da samopouzdanje, da ako te neko napadne, da se možeš odbraniti, a ne da to znanje iskoristiš da činiš zlo i nasilje nad drugima.
Naše učenike učimo ne samo da budu dobri poznavaoci borilačkih vještina, već i da budu dobra ljudska bića. Da se lijepo ponašaju prema drugima, da budu skromni i ponizni, a ne da zbog stečenog znanja postanu oholi i puni sebe, da ljude gledaju sa visine ili ih maltretiraju. To je ono čemu nas i uči i vjera islam.
- Spomenuli ste kako ste pokrenuli emisiju da biste rušili predrasude o muslimanima. Problem islamofobije prisutan je i danas. Koji su vaši planovi za budućnost?
Nedavno se desio napad u SAD-u kada je Stephen Paddock pobio skoro 60 ljudi i ranio 500. Njega niko ne zove teroristom, jer nije rekao “Allahu ekber”, ili se nije družio sa muslimanima. Kada neko uradi nešto što nema veze sa islamom, sa vjerom, neki optuže vjeru da je ona krivac za takva nedjela. Moj cilj je da možemo ljudima dostaviti prave informacije, pa neka sami odluče šta je tačno. Moj cilj je i da ovaj program dopre do što više ljudi, da čuju o ovim pričama, o lijepim gestama, o ljubavi i toleranciji.
Moja tajna uspjeha je vjerovati, raditi dobra djela i ustrajati u onome što radimo.
Ovaj svijet ćemo izgubiti, danas, sutra, prekosutra. Ali šta je to šta smo pripremili za kasnije? Ono što smo uradili za ovaj svijet, to će ostati iza nas i nestati, osim dobrih djela, jer njih nosimo sa sobom. Ostat će nam ono smo drugima dali, kad smo druge pomogli, dali milostinju, lijepo se ponašali.
Al Jazeera/Press
