Bošnjaci su ponosan narod. Vole isticati svoju borbu. Vole ponosno govoriti o svojoj prošlosti, o dobijenim, ali i izgubljenim bitkama.
O državnim uređenjima, koja su sami kreirali, o carstvima za koja su se borili, o nepravdama koje su ih zadesile i morile.
Sjede danas savremeni Bošnjaci ispred modernih većih ili manjih ekrana, uzmu daljinski, listaju mnoge kanale i slučajno naiđu na pres konferenciju svog samoproglašenog lidera, aktuelnog i dugogodišnjeg predsjednika SDA, Bakira Izetbegovića.
Slušaju Bošnjaci monolog Bakira Izetbegovića u nevjerici i pitaju se, kako je moguće da su nakon slavne prošlosti, kao narod tako nisko pali.
“Šta ako u narednom periodu i vi dobijete američke sankcije kao lider SDA?” – pita mlada novinarka, na presici starog i iskusnog lidera Izetbegovića.
“Ne znam, možda ih dobijete vi! Šta ćemo onda?”- iz rukava ispadaju mudrosti Bakira I.
“Odlikovani policajac, Osman Mehmedagić, treba da se nađe uz kartel s Titom. Na bazi čega to rade SAD-e. Bez dokaza.” – lamentira niotkud i nepovezano, predsjednik SDA propitujući i sumnjajući u kredibilitet SAD-a, a naivno se svrstavajući na stranu i u odbranu svih onih neprijatelja BiH, koji imaju američke sankcije.
Ko biva, kada kauboji sankcije uvedu Dodiku, valjaju, kada dirnu u Osmana, onda su bez dokaza.
Mlada novinarka ne staje, pa postavlja dalja pitanja: “Osjećate li odgovornost što vaši ljudi završavaju na američkoj cnoj listi, što ljudi neće s vama da formiraju vlast? Hoćete li podnijeti ostavku?”
“Da vam kažem” – nastavlja Bakir, kao da je u skeču Top liste nadrealista, a ne na najavljenom presu. “Kakvu odgovornost, zašto, zato što neće da sjednu s nama i dogovore se, ako dokažu da smo mafijaška organizacija, ja ću se povući. Žele da odem, evo bujrum, dokažite” – Insistira Bakir, vidno nervozan i u stilu sicilijanskog bosa.
Ide Bakir Izetbegović sigurno dalje, pa kada postane svjestan, da mu nedostaje autentičnosti poziva se na babu pa veli: “Titovi partizani, generali, (kao da mu punac nije iz te kategorije), komunisti su radili etnička čišćenja, moj babo ih je zaustavljao”.
Ali, ni mlada novinarka se nije dala zbuniti, kada je stvar završila u porodičnom krugu, postavila je slijedeće pitanje: “Šta ako sva ova priča sa Senatom, završi u sudskim klupama, u slučaju da dodje do hapšenja vaše supruge?”
“Pa ja mislim da će prije vas uhapsiti, nego nju. Znate, ja pretpostavljam tako”- ispalio je Izetbegović, baš u maniru nekog starog komunističkog totalitarnog istražitelja. UDBA bi mu pozavidila.
Ni ova, kao ni ranije Bakirove presice, nije prošla bez respiratora, pa je Bakir iskoristio minutažu sa medijima da brani Fadila&Co.
“Nigdje na svijetu” – veli Bakir, “Nisu pravili aferu oko kupovine respiratora, to ovdje rade ovi tužioci.”
A valjda tužioci znaju Bakire, da nigdje na svijetu respiratore u ime vlada nije kupovala firma malina.
I da sve bude potaman, da pres prođe u najboljem redu, Bakir se s temom vratio na siguran teren i okrilje i diplomu svoje supruge ustvrdivši: “Kako je moguća, nemoguća stvar, da se jedna ugledna doktorica zaslužna uhapsi”?
I Bošnjaci se pitaju Bakire, kako je moguće, da im lider bude neko ko razgovara na ovaj način.
Nekada su gradili države, branili carstva, a danas,evo stoljećima poslije, od nacionalnog značaja za Bošnjake postala je odbrana Asima, Fadila, Osmana, supruge.
Ko ne vjeruje, neka pogleda pres.
(PRESS)
