Portal bug.hr objavio je istraživanje koje prenosimo u cijelosti ;
Dobra vijest: muškarci imaju prosječno 24% veće penise nego prije trideset godina. Loša vijest: to je najvjerojatnije posljedica izloženosti toksičnom djelovanju kemikalija na naš hormonalni sustav
rema statističkim trendovima izračunatim iz podataka prikupljenih o muškom reproduktivnom zdravlju, tijekom posljednjih sedam-osam desetljeća kontinuirano opadaju kvaliteta ljudske sperme i razina testosterona u krvi.
Ta činjenica je na dr. Michaela Eisenberga, profesora urologije na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Stanford djelovala kao zvono za uzbunu i ponukala ga da se zapita trebamo li zbog toga biti zabrinuti i ima li – osim lošije kvalitete naših veselih plivača i opadanja razine mužjačkog hormona – i drugih razlika koje su se u posljednjim desetljećima pojavile u vezi spolnosti i reproduktivnog zdravlja muškaraca.
RADOST KRATKOG TRAJANJA
Startajući od pretpostavke da bi se na tu temu još mnogo toga moglo otkriti, Eisenberg je u svojim istraživanjima prvo želio utvrditi je li se u tih osamdesetak godina osim spolne kvalitete promijenila i kvantiteta, točnije rečeno – brojke koje opisuju mušku spolnu anatomiju.
U studiji objavljenoj prošloga mjeseca u World Journal of Men’s Health, Eisenberg i njegovi kolege su na jednom mjestu okupili rezultate iz 75 znanstvenih istraživanja provedenih između 1942. i 2021. godine, u kojima su objavljeni podaci o duljini penisa kod ukupno 55.761 muškaraca. Istraživački tim je obradom tih podataka utvrdio da se prosječna dužina penisa u erekciji tijekom posljednjih 30 godina povećala za 24%, što je trend koji je podjednako opažen kod različitih etničkih skupina muškaraca diljem svijeta.
No, na tu naizgled dobru vijest (za muškarce, a vjerojatno i za žene) Eisenberg je reagirao kao pravi znanstvenik i zapitao se ono vječno pitanje koje već stoljećima pokreće kotač znanosti: „Ali, zašto?“. Skeptičan, kakvi znanstvenici već jesu, pretpostavio je da povećanje naših penisa za skoro jednu četvrtinu u odnosu na dužinu penisa očeva naših očeva može biti samo još jedan negativan pokazatelj kako izloženost okolišnim čimbenicima – primjerice, ekološkim zagađivačima ili sve prisutnijem sjedilačkom načinu života – uzrokuje promjene fiziologije i anatomije naših tijela, pa tako i onih dijelova povezanih s reprodukcijom.
OČEKIVALI SMANJENJE, DOBILI UVEĆANJE
U prethodnih osamdesetak istraživanja detaljno su registrirane promjene u reproduktivnom zdravlju muškaraca tijekom promatranih razdoblja, pa je tako i opaženo kako već desetljećima postoji trend opadanja broja (i vitalnosti) spermija, kao i sve niža razina testosterona, tzv. „muškog“ spolnog hormona u krvi ispitanika. Istovremeno je opažena i sve veća pojavnost urođenih mana muških mokraćnih i spolnih organa, na primjer hipospadije, anomalije kod koje otvor mokraćne cijevi nije na svojem uobičajenom mjestu na vrhu penisa, ili kriptorhizma, pojave da se testisi ne spuštaju u skrotum na pravilan način i u optimalno vrijeme.
Uz te medicinski važne podatke u istraživanjima o muškom zdravlju redovito je mjerena i bilježena još jedna skupina podataka koja na prvi pogled nije imala neposredne zdravstvene konotacije: podaci dobiveni mjerenjem duljine penisa. Eisenberg je opazio da su te brojke u ranijim istraživanjima bile samo registrirane ali ih do sada nitko nije sustavno i kontinuirano pratio unutar većeg vremenskog raspona, niti analizirao njihov odnos s drugim promjenama u promatranim parametrima muškog reproduktivnog zdravlja.
Kada su Eisenberg i suradnici naposlijetku odlučili obraditi i analizirati podatke o dimenzijama penisa dobivene iz velikog broja ranijih istraživanja učinjenih u više od pola proteklog stoljeća, a s obzirom na trendove koji su opaženi u drugim pokazateljima reproduktivnog zdravlja muškaraca, pretpostavili su da će rezultati pokazati kako je došlo smanjenja duljine penisa, prvenstveno zbog izloženosti negativnim djelovanjima okoliša.
Međutim, ono što su otkrili prilično se razlikovalo od trendova u drugim područjima muške plodnosti i zdravlja: ispostavilo se da duljina penisa u erekciji nije sve manja, nego baš nasuprot: s vremenom postaje sve veća. Točnije, u posljednjih 29 godina povećala se s prosječnih 12.1 cm na prosječnih 15.0 cm., odnosno za 23.96%.
NITKO NE ŽELI VEĆI MOZAK
Pitanje o tome koje su zdravstvene implikacije ovoga pomalo bizarnog trenda i dalje stoji otvoreno, bez odgovora, s tek nekoliko hipoteza koje čekaju daljnja istraživanja koja bi na to mogla dati preciznije odgovore.
Činjenica je da se nezanemarivo povećanje dimenzije muškog spolovila dogodilo – u evolucijskom smislu – u ekstremno kratkom vremenskom razdoblju, u samo tridesetak godina. Uzmimo samo jedan primjer: da su nam se kao živućoj vrsti veličina mozga i opseg glave za trideset godina povećali čitavih 25%, takva anatomska promjena izazvala bi nepodijeljen interes, zabrinutost i stručni angažman cjelokupne znanstvene zajednice u svijetu, jer takve stvari se evolucijski događaju sporo i neprimjetno, tijekom desetaka tisuća, pa i milijuna godina.
Svaka nagla i značajna promjena u spolnom evolucijskom razvoju je u biološkom smislu zabrinjavajuća, jer je naš reproduktivni sustav jedan od najvažnijih dijelova ljudske biologije: za opstanak ljudi kao vrste neophodni su zdravi i funkcionalni rasplodni organi. A ako se znanstvenim promatranjima dokazano registrira jedna tako drastična promjena, to znači da se s našim tijelima iz nekog razloga događa nešto značajno i snažno.
Eisenberg i njegovi suradnici ističu kako bi se moralo provesti još analiza i pokušati potvrditi ove nalaze. A ako ih se potvrdi, ako zaista danas prosječno imamo 124% duljine penisa naših djedova, tada iz puno važnih razloga moramo pokušati utvrditi točan uzrok tako naglih promjena.
PRIJEVREMENI PUBERTET I DRUGE BRIGE
U igri bi mogli biti brojni čimbenici; najviše pozornosti usmjerava se na izloženost kemikalijama poput pesticida ili proizvoda za osobnu higijenu, koji u svojem sastavu nerijetko imaju kemikalije koje mogu imati utjecaja na naše hormonalne sustave. Osim toga, kemikalije koje imaju potencijal da ometaju rad našeg hormonalnog, endokrinog sustava – a ima ih mnogo – postoje i u našem okolišu i našoj prehrani. Izloženost kemikalijama smatra se i ključnim uzrokom ranijeg ulaska dječaka i djevojčica u pubertet, što također može utjecati na pretjerani razvoj genitalija i drugih vanjskih oznaka spolne zrelosti (rast grudi, dlakavost, zrela građa tijela).
Stoga je u znanstvenom smislu sljedeći veliki korak kojega treba učiniti – istražiti situaciju ne samo kod muškaraca, već i u drugim populacijskim skupinama (prvenstveno u pedijatrijskoj populaciji), kako bismo vidjeli postoje li i kod njih slične nagle promjene u relativno kratkom vremenskom rasponu. Baš kao što u sistematskim pregledima sustavno mjerimo i pratimo visinu i težinu djece u razvoju, ovo je još nešto što bismo mogli sustavno mjeriti i pratiti.
Osim toga trebalo bi provesti i istraživanje o tome postoje li slične nagle i značajne promjene na ženskim reproduktivnim organima, ne samo onim vidljivim, vanjskim, nego i unutrašnjim: na maternici, jajovodima i jajnicima. Jer, populacijske promjene uzrokovane djelovanjem okolišnih čimbenika na hormonalnoj razini mogle bi se pokazati kao dobar rani indikator svih ostalih patoloških promjena u ljudskom razvoju.
Istovremeno je od ključne važnosti registrirati i sustavno analizirati precizne podatke o čimbenicima načina života i izloženosti okolišu, kako bismo mogli pokušati razumjeti zašto se to događa.
bug/press
