Dok brojni hrle u gradove, neki idu u suprotnom pravcu – vraćaju se prirodi. Donosimo priču o Sarajliji koji je napustio grad i odlučio živjeti na planini. Naša ekipa tamo je svjedočila nevjerovatnim prizorima.
Nedeljko Jokić i njegovi vjerni pratioci Aska i Dona dočekali su nas daleko od gradske vreve. Okružen mirisom borovine, daleko od stresa i brzine. Dva mjeseca, Nedeljko kaže, nije išao u grad nikako. na ovom mjestu našao je unutrašnju harmoniju i mir.
”Nisam bio miran, nisam bio rahat… osjećam se… meni brat dođe iz Belgije, meditira ovdje. Kaže da je ovdje nestvarno, a ja u toj nestvarnosti živim. Meni je prelijepo. Ne bih se zamijenio nizašta”, ističe nam.
U toj nestvarnoj stvarnosti živi od oktobra. U sve je ušao bez pretjeranog znanja i spontano, pa uz smijeh priča kako je kupio ovce prije nego što je napravio štalu. No, brzo napreduje, osjeti zadovoljstvo i ličnu satisfakciju.
”Hvala Bogu što mi žena razumije, shvata… zna cilj da zapnemo par godina da se izborimo i da, doći će ako Bog da vrijeme, da i zaposlimo ljude – doći će i taj veći level”, stava je.
Ka tom cilju ide svaki dan. Njegove ovce i burske koze traže hranu. A tamo ga očekuje iznenađenje. Ponekad svjedoči rađanju novog života.
(N1)
