Za PRESS piše: Mustafa Cerić
„Da sam samo slušao što mi je moj djed govorio“. A što ti je govorio? „…ne znam – nisam slušao…?“
Religija – šta je to?
Religija nije nužno urođena prirodna vjera u duši i iz duše čovjeka. Religija je vještački naučena teologija u umu i iz uma čovjeka. Teologija je ljudski napor da dâ odgovor na pitanje „zašto“ svijet uopće postoji. Vremenom, mistični odgovori teologije, postali su kontrolni mehanizam ljudske pameti u rukama kleptokrata (svećenika). No, kad se pitanje „zašto“ zamjenilo pitanjem „kako“ svijet postoji, religijske dogme su ostavljene po strani.
Orijentalni mozgovi su znali prije 2.500 godina ono što su okcidentalni mozgovi tek saznali, a to je da je postojanje svijeta mješavina energija. To objašnjava zašto je očito da je sve u svijetu međusobno povezano. Sve u kozmosu pliva od jednog istog prema jednom istom izvoru-cilju.
Ovaj skok u spoznaji o jednom te istom izvoru svega što postoji u kozmosu bio je šok na Zapadu. Tako se od orijentalnog monizma došlo do okcidentalnog monoteizma, nasuprot dotadašnjem politeizmu. Međutim, zapadna misao nije se mogla suzdržati od detronizacije Jahve, „stvoritelja“, na način da ga je humanizirala kako bi sebi pripisala stvaralačke moći, odnosno moći kontrole svijeta. Sve loše danas u svijetu proisteklo je iz ove ideje o ljudskoj moći „stvaranja“, što je čovjeka navelo da vjeruje da je on „gospodar svijeta“. Ovdje se radi o perverzijama religija, gdje je moć utjecaja i nametanja mehanizma kontrole nad masama postala mnogo djelotvornija kad se prirodna duhovnost, vjera, zamijenila za vještačku tehnologiju, religiju, bez duha i duše.
Znanost – šta je to?
Znanošću nazivamo ljudski napor da objasni stvaralački princip, koji djeluje u prirodi tako da čovjek može tu moć imitirati kako bi u procesu bio sposoban da kontrolira i mijenja prirodu.
Svijet je danas u sjeni zapadne „religije“ i znanosti, gdje se snažno negira da priroda ima svijest i volju. Od Dekarta, koji je držao da je „svijet mašina“, Njutna, koji je definirao svijet kao „akciju – reakciju“, Ajnštajna, koji je rekao da je „sve relativno“ pa do talmudizacije zapadne svijesti o tome da je znanost stvar ljudi koji sebe smatraju „izabranim“, mi živimo u svijetu koji nema ni duh, ni dušu, ni svijest, ni volju osim onoliko koliko mu „izabrani“ udahnu. Kad čovjek sebi umisli da su njegovi proizvodi bolji i trajniji od proizvoda u prirodi, onda gubi osjećaj realnosti o tome da je i on sam produkt Stvoritelja. Znanost na zapadu je unesrećila čovjeka zato što je od njega napravila ono što on nije i što nikad neće biti – stvoritelj i gospodar svijeta. Znanost na istoku, odakle ona u stvari i potiče prije nego na zapadu, znala je svoje mjesto u svijetu Božjih-prirodnih zakona. Znala je da iznad ljudskog znanja ima apsolutno znanje i mudrost, znala je da postoje apsolutni zakoni u prirodi, gdje je čovjek samo jedan njihov dio, zakoni koje čovjek mora da poštuje i da im se pokorava, bolje milom nego silom.
Otuda, postoje dvije vrste znanosti: znanost koja objašnjava prirodu i znanost koja upravlja konceptima koje čovjek sebi i za sebe parovi ne obazirući da li su ti koncepti stvarni ili lažni.
Politika – Šta je to?
Politika je moć vladavine nad ljudima, ne samo u fizičkom, već prije svega u duhovnom i intelektualnom smislu. Duhovnu moć nad ljudima u prošlosti imali su kleptokrate (svećenici), a danas intelektualnu moć nad ljudima imaju kleptokrate (znanstvenici ili naučnici). Na taj način došlo je do nesvetog trojstva politike, religije i znanosti. Riječ je o političkoj, religijskoj i znanstvenoj eliti, koja danas upravlja svijetom. Oni su, svako na svoj način, odgovorni za današnje najgore stanje ljudske naravi u odnosu na ljudski rod i prirodu.
Kad se u vrijeme prosvjetiteljstva na zapadu lansirala krilatica „odvojenosti crkve od države“, došlo je do čovjekovog isključenja od njegove unutarnje duhovnosti, dajući tako moć prevarantima da potrebu čovjeka da „vjeruje“ koriste za svoje potrebe političke moći. Poznato je da su se fundamentalna znanstvena otkrića dogodila na istoku: barut, papir, kompas, algebra, nula, zenit, sjeverni pol, štampača mašina, itd., ali si istok nije nikad umišljao sebi da je „gospodar univerzuma“, kao što se to danas čini na zapadu.
U tome je razlika između istoka i zapada: istok vjeruje da univerzum ima i dušu i svijest o sebi, dok zapad misli da univerzum nema ni dušu ni svijest osim onoliko koliko mu zapadni čovjek dopusti da ima, a pošto nema dovoljno ni za sebe ni duše ni savjesti, on dopušta da se priroda guši u otpadu njegovih „znanstvenih“ proizvoda, koji imitira zakone prirode ne da bi prirodu sačuvao, već da bi je uništavao u njenoj bîti.
Ko nije s nama, protiv je nas – to je to?
Oni, dakle, vladaju svijetom: politička elita, koja svoju moć izvodi iz religijske potrebe da se „vjeruje“ i znanstvene radoznalosti da se spozna moć prirodnih zakona, kako bi tu moć imitirali i ovladali prirodom. Stoga, svi moraju biti s njima i uz njih jer oni preuzimaju apsolutnu moć „stvoritelja“, koji, također, ima osobine čovjeka pa je dopušteno da se čovjek s njim izjednači. A oni koji nisu s njima, protiv su njih. To je jedna od najjednostavnijih filozofskih i politički formula, koja je dosada izrečena. I to ne bi bilo sporno ako bi to moglo ostati na razini jedne velike filozofije i politike, od koje male nacije i država ne hvata groznica. Međutim, kad tu formulu uglave sebi u glavu i političari malih nacija i država, onda male ljude boli glava. Ta groznica već odavno hvata i „velike“ i „male“ nacije i države na Balkanu. Posebno bosansku naciju i državu – Bošnjake/Bosance, gdje nikad nije bila više izražena kao danas ova formula da „ako nisi s nama, protiv si nas“.
Možeš biti ober pametan i stručan, ali ako nisi s nama u toru, protiv si nas pa kad bi sve pozlatio od Baščaršije do Marin dvora i dalje sve gori do Save i sve dolje do Neretve i sve tamo do Drine i sve onamo do Une. Nema ti spasa ako nisi s nama.
U podjeli mi stojimo – sami… to je tako!
Zašto? Pa zato što u podjeli oni i dalje stoje – sami, ali stoje i to je tako bilo i to će tako biti bez obzira na svu pamet svijeta, a kamoli bosansku pamet, koja je ionako izgubila svaki smisao u naletu moći anti-pameti, koja sve više uzima maha. Pa šta? Ništa, život ide dalje. I Kordoba u Andaluziji je izdržala dvjesto godina nakon svih podjela među muslimanima pa zašto ne bi to isto i Sarajevo.
Dva vijeka je predug period da mi, ova generacija, dočekamo da nas vide kako plačemo kao žene za onim što smo trebali braniti kao muškarci. Ovo što ima neka traje dok nas ima, a kad nas ne bude, neka se bore za bosansku državu oni koji iza nas ostanu ako im šta ostane. A ostat će! Kako neće? Mi se dijelimo i rasipamo, ali ne možemo se ni podijeliti koliko nas ima na jednoj hrpi, koji isto mislimo, a mislimo da smo mi uvijek u pravu, samo što to oni ne razumiju. A zašto bi im objašnjavali? Nemamo mi vremena za to. Mi uvijek imamo onoliko koliko nam pripada. Ni manje ni više. Nama je dovoljno da se ne brinemo oko jedinstva jer nam se ne dâ da u jedinstvu stojimo – sami, već mi smo u podjeli ostajemo – sami jer tako se najbolje osjećamo. Niko nas ne nervira svojom pričom koja odudara od naših stavova, koji su stabilni i nepromjenjivi. Pa zašto da ih preispitujemo. Sve je jasno. A onima kojima to nije jasno, neka nas ostave na miru. Nama je lijepo, nama je ljepše bez njih.
Ne, nije ovo moj manifest za pobunu. Ovo je moj manifest za pokoru. Moj pravi manifest za pobunu je protiv onih koji zloupotrebljavaju mehanizam tehnologije za kontrolu svijeta umjesto mehanizma religije; koji upotrebljavaju znanost da bi ovladali zakonima prirode umjesto da im znanost služi da oplemene čovjeka; koji koriste religiju i znanost za svoju političku moć, koja ugrožava prirodu. Moj manifesto nema veze s dnevnom politikom u Bosni, ali ima veze s dugoročnom vizijom, u kojoj stoji da ono što posiješ, to ćeš prožnjeti nešto na Ovome, ali sve na Drugome svijetu.
Allahu Sveznajući, pouči nas da sijemo zdravo sjeme iz kojeg niče zdravi plod za našu žetvu na Dunjaluku i na Ahiretu! Amin!
