Izborna utakmica je završena. Bećirović je slavio u gostima nad Izetbegovićem sa preko 100.000 hiljada glasova. SDA je na domaćem terenu izjednačila u utakmicima za predstavnička tijela. Bosna i Hercegovina je po prvi put dobila socijaldemokratu za člana Predsjedništva iz reda bošnjačkog naroda. Utakmica je u regularnom toku završila neriješeno, naročito, ako uzmemo u obzir da je situacija u entitetu RS ostala cementirana u korist Dodika, a unutar kantona sa hrvatskom većinom u korist HDZ i Dragana Čovića.
Mogli bi ovako godinama ponavljati izborni ciklus i pitanje je šta i u kojoj mjeri bi se promjenilo? Izlaznost je sve manja, kao i broj onih koji bi trebali nositi val promjena. Oni od kojih bi se očekivalo da sruše matricu SDA-HDZ-SNSD, svoj hljeb već odavno zarađuju van Bosne i Hercegovine. Takav trend će, ukoliko se okolnosti ne promjene u Evropi, se nastaviti.
Ipak, šansa da se počne razmotavati to SDA-HDZ-SNSD klupko, ipak postoji.
Prvi korak su napravili Bošnjaci, kao najbrojniji narod u Bosni i Hercegovini. I to, ona populacija skoncentrisana oko urbanih jezgri Sarajeva, Tuzle, Zenice.
Bošnjaci su pokazali političku zrelost, a najbolje se to moglo vidjeti na izboru za člana Predsjedništva BiH.
Proces blagog otreženjenja mogao se vidjeti i u biranju nižih nivoa vlasti.
SDA je vodila snažnu i bučnu kampanju. Nikad više se nije trošilo. Nikad više nije bilo transporta simpatizera sa jednog skupa na drugi. U kampanju se uključio i sam predsjednik Turske, Erdogan koji je lično imamima sugerisao kome treba da daju podršku. Istini za volju, samo jedan dio njih je pao pod uticaj.
Značajan dio glasačkog tijela u Federaciji, nije se dao smesti.
Bakir Izetbegović je vodio retro kampanju. Čak su mu i bilbordi rađeni u tim nijansama i stilu. Pokušao je birače homogenizirati evociranjem na rat, patriotsku borbu, koju on nije izravno osjetio. Pokušao je unijeti strah među birače tezama o gubitku države i suvereniteta u slučaju da ne bude izabran. Plašio je Bošnjake, čak i gubitkom vjerskih sloboda.
U tu svrhu su mu poslužili i neki penzionisani imami, kao što je Nezim Halilović Muderis, koji su postali sastavni dio predizborne scenografije Bakira Izetbegovića. Međutim, Muderis, kao bivši imam džemata džamije kralja Fahda, ne spada u red naših tradicionalnih imama.
Odavao se dojam kao da Bakir Izetbegović i njegov tim žele privući jedan broj birača iz muslimanskih lokalnih zajednica koje je bivši reis ul ulema Cerić, okarakterisao kao “novim muslimanima”. Po svemu sudeći, to se nije svidjelo tradicionalnim, regularnim džematima, kao ni derviškom sloju, koji po tekijama okuplja dobar broj vjernika.
Sve za šta je Bakir Izetbegović mislio da mu donosi korist, donosilo mu je štetu. Muderisov vjerski imidž, kao i arogancija i oholi nastup njegove supruge, koštale su Bakira Izetbegovića.
SDA, za razliku od Izetbegovića, zadržala je određen broj glasova, zahvaljujući agresivnoj kampanji. Pomogao je SDA i jedan broj imama, koji su neprincipijelno, suprotno stavu džematlija, se svrstali uz SDA.
To je naročito indikativno po manjim sredinama. Veliki broj budžetskih korisnika, lokalne policijske strukture, kadar u osnovnim i srednjim školama, kadrovi po različitim javnim preduzećima, šumarski radnici, uposleni u telekomima, poštama i svi drugi korisnici budžetskog novca, su odlučili, da prilikom glasanja o općem interesu, prije svega zaštite svoj.
U toj masi se nalazi nekih 150 do 200.000 glasača koji teško napuštaju svoju zonu komfora. Još uvijek nisu eliminisane sve nepravilnosti u izbornom procesu, pa je SDA uspjela iskontrolisati veliki broj biračkih odbora. Najveći je broj nepravilnosti prilikom glasanja zabilježen tamo, gdje je izbornom procesu pristupa imalo SDA članstvo.
Na kraju, sve je rezultiralo porazom od preko 100.000 glasova. Ako računamo i preko 150.000 Bošnjaka koji su glasali za Željka Komšića, radi se o velikom broju glasača koji su odbili i Bakira Izetbegovića, ali i SDA.
A i ko ne bi, nakon slika pečenog vola i ambijenta iz siromašnih Šerića u kojima je Bakir Izetbegović očajno tražio glasove. Te slike su preplavile medije u Bosni i Hercegovini, ali i inostranstvo.
Ni jedan lider koji je pretrpio ovakav poraz više nije ostao autoritetom na političkoj sceni.
Sjetimo se poraza Harisa Silajdžića i Sulejmana Tihića.
Ovaj poraz znači i zalazak karijere Izetbegovića sina.
(PRESS)
