Nekadašnji šef Kabineta Bakira Izetbegovića, ambasador BiH u Danskoj, ministar privrede u Kantonu Sarajevo, a trenutno dogradonačelnik grada Sarajeva, Haris Bašić, napuštajući SDA, krajem 2017. godine uputio je pismo Bakiru Izetbegoviću objašnjavajući svoje razloge i upozoravajući na devijacije unutra ove stranke.
Pet godina poslije, PRESS objavljuje u cjelosti upućeno pismo:
ANALIZA U VEZI POLOŽAJA SUPRUGE PREDSJEDNIKA STRANKE
Uvod
U trenutku kada završavam ovaj tekst interview Prof. Dr. Ismeta Gavrankapetanovića za FaceTV, urađen od strane Senada Hadžifejzovića u petak 15/09/2017, na YouTube kanalu ima 106 027 pregleda. Danas je ponedjeljak 25/09/2017 što znači da je svega deset dana prošlo od direktnog emitovanja. Teško da će te pronaći toliki broj pregleda jedne emisije na našem jeziku na ovom internet video kanalu.
O medijima znam mnogo. O načinima slanja poruka, političkom i ličnom marketingu, načinima komuniciranja. Posebno znam međusobne odnose vlasnika medija u Sarajevu, kao i njihove odnose prema konktrentnim političarima ili strankama. Sve ovo vi svi znate također.
Shodno tome, ubjeđen sam da ne postoji objašnjenje za ovakav interes javnosti osim onog najobičnijeg, najnormalnijeg, najljudskijeg. A to je da je ljude zaboljelo. Da su osjetili njegovu bol i da im je žao zbog toga što proživljava. Da mu vjeruju. I da ih to ljuti.
Prof. Dr. Ismet Gavrankapetanović nije to zaslužio. To je osoba koja jedan od najboljih ortoped hirurga u našem regionu, možda i u širem geografskom području. Priznat i prepoznat u ljekarskoj zajednici tj. među kolegama ekspertima. Pored toga, nemojte zaboraviti da je mnogo ljudi „prošli kroz njegove ruke“ i da imaju lična iskustva s njim, u periodu od rata pa do danas. Istražio sam i došao do zaključka da ćete rijetko naći nekoga ko ima loše iskustvo s njim kao doktorom.
On je potomak jedne od najuglednijih porodica u Bošnjaka. Vjernik je i žrtva komunističkog terora. Bio je naš, bio je SDA. Kao takav se i danas doživljava među ljudima, posebno među uglednim bošnjačkim porodicama Sarajeva. U proteklih nekoliko dana sam saznao da su mnoge starije žene koje pamte komunističke dane izraženo tugovale dok su gledale njegov interview. Onaj dio u kojem on govori o državnom aparatu koji melje ljude koji pruže neki otpor ili misle svojom glavom je devastirajući.
Pojavio se nevjerovatan osjećaj stida među mnogima od nas. Bili smo pomalo u šoku i nevjerici jer smo se osjetili dijelom tog sistema koji je uspostavljen da bi sijao strah. Ne želim više sebi dozvoliti situaciju u kojoj ću se s pravom stidjeti.
Njegov interview je možda bio pomalo teatralan i patetičan ali mu to rijetko ko zamjera. Neki ljudi govore kako on možda nije neka „cvijećka“. Ali to nije niko od nas. Vjerovatno nekih aferima ima, kao i svako od nas. Niko od nas nije melek. Međutim, velika je sramota ako je samo 10% od onog što je kazao istina. A svi u dubini duže znamo da je taj postotak zasigurno puno veći. Zar ne?!
Fenomen zloupotrebe moći
U demokratskim sistemima rijetko će se naći ovakav slučaj zloupotrebe pozicije supruge predsjednika stranke. Kako je vrijeme prolazilo, a SDA ovladavala sve većim polugama vlasti u nedavnom periodu, desio se fenomen prema kojem se supruga Predsjednika stranke i člana Predsjedništva BiH zavladala prvo jednom bolnicom, pa onda cijelim KCUS, pa onda odlučila da zavlada Univerzitetom Sarajevo. Javnost je u situaciji kada spekulira hoće li čak sada ta osoba postati kandidat SDA za člana Predsjedništva BiH iz reda Bošnjačkog naroda.
Nikakav problem ne bi bio da je dotična osoba sve ovo postigla samo svojim profesionalnim angažmanom. Međutim, svi mi znamo, kao što i cijeli svijet to zna, da je sve to postignuto političkim uticajem koji je radio njoj u interesu. Vlade, NVO, firme pod uticajem stranke su radile samo da daju potporu njenim menadžerskim poduhvatima.
U martu 2015. godine sam bio pacijent u Državnoj bolnici koju je tada vodila Prof. Dr. Sebija Izetbegović. Imao sam ozbiljnih problema sa krvnim pritiskom. Ona mi je također pomogla u datim okolnostima. Hvala joj. Bio sam oduševljen i ponosan na ono što je uradila. Način rada u bolnici kojem sam svjedočio bio zaista na nivou. Zgrada je sijala, osoblje je imalo entuzijazma. Promjene koje je unijela su bile vrijedne svake pohvale.
Naivan, mislio sam da je njena ultimativna želja da učini nešto vrijedno za pacijente u jednoj konkretnoj medicinskoj ustanovi. Osjećao sam se sretno jer sam bio dio sistema koji je pomogao da se ostvari na tako dobar način za pacijente.
Danas taj osjećaj nemam. Upravo suprotno..
Naglo je napustila tu bolnicu, preuzela je poziciju Direktorice KCUS zahvaljujući političkoj moći, sada teče proces preuzimanja UNSA na istim osnovama. Ipak, nisam više bio u zemlji. Nije me se toliko ticalo. Bio sam malo postiđen metodologijom na koji je sve urađeno, ali nije me bilo toliko briga. Licemjerno sam joj čestitao, izrazio zadovoljstvo njenim imenovanjem, poželio sreću. Mislio sam, ma hajde biti će to sve OK. Nekako će se ispraviti. Natjerao sam se da vjerujem da će ona svojim angažmanom i uticajem uspjeti osigurati pozitivne promjene. Nisam očekivao kulturu straha i prijetnji, beskurpuloznu moć, uštede zbog kojih ljudi nemaju ni lijekove.
Naravno, moje mišljenje je nebitno. Nisam ekspert u ovoj oblasti, nemam reference niti informirano mišljenje. Ali imam dušu i osjetim, imam uši i čujem šta ljudi govore, ima oči i vidim. Mnogi me smatraju ludim da ovo pišem vama, političkim „zvjerkama“ koji možete hladnokrvo da se nasmijete na moj tekst, da me iskoristite za neke svoje unutar stranačke igre moći, da pronađete „skrivene motive“ u mom angažmanu, da pomislite kako je ovo nešto „naivno i lično“.
Međutim, ja hoću da vam ovo kažem, hoću da pišem vama kao ljudima, da znate da ima još onih koji vide slonove u sobi ili da je Car go! I hoću da vam pišem jer vjerujem da osjećate da govorim istinu. Možda nikada to nećete priznati, možda ćete na mene osuti „drvlje i kamenje“ iz oportunih razloga, ali dobro znate da je ovo istina.
Otkud ja u ovoj priči
Prvo pitanje koje ljudi postavljaju je ovo u naslovu poglavlja. U pravu si ali šta se tebe to tiče? Po čemu si ti pozvan ovim da se baviš? Tamo si u „off side-u“ u Skandinaviji, šta rizikuješ bez veze? Ne talasaj, valjda si svjestan svoje pozicije! Sve si u pravu ali pusti to… pa Bosna je ovo, kakvi ideali i folovi, gledaj svoja posla…pa ti si Bakirov ambasador, šta ti je?!
Sva ova mišljenja su legitimna, kod nas česta i posve očekivana. Realan život u našoj zemlji je stvorio ovakve vrijednosti jer se svako bori samo za sebe i svoje. Tako je kako je, nemam nikakav problem s tim pristupom, nikome ne moraliziram.
Bilo je i onih koji me kuraže, naravno. Oni kažu pa valjda je više vrijeme da se o ovoj temi porazgovara. Neki su čak rekli i da će me podržati. Daj Bože, vidjet ćemo.
Uglavnom, nemam nikakav interes na svijetu da ovo pišem. Imam sav interes ovog svijeta da šutim. Niko od mene ništa ne očekuje, rijetko se neko sjeti i da postojim, a ovdje u Danskoj mi je lijepo. Koliko imam interesa u ovome dovoljno govori činjenica da me Predsjedništvo BiH može svake sekunde smijeniti ako Šef to zatraži. A to za mene znači sramotu, gubitak egzistencije, razne druge probleme.
Jedini moj motiv je što sam umoran od licemjerja i diktature koja je uspostavljena uz našu nesvjesnu pomoć. Što me je bilo stid moje sestre koja me je uplakana pozvala dan nakon Ismetovog interviewa i pitala da li sam i ja jedan od svih tih beskičmenjaka koji joj omogućavaju iživljavanje nad ljudima. A mojoj sestri je Ismet dva mala sina operisao, spasio jednom nogu a drugom ruku nakon teških lomova. Kao i svi drugi u Sarajevu samo je Boga molila da Ismet ima vremena i prostora da ih tretira, a ne neko drugi. A sada kao treba da mu okrene leđa, da se ne obazire na njegove riječi, jer nije oportuno.. E neće moći!
Slučaj Prof. Dr. Ismeta Gavrankapetanovića je okidač da se napokon nešto uradi, da se zaustavi propadanje ugleda stranke u narodu zbog ovakvog djelovanja Direktorice KCUS. Svi međusobno po kuloarima ovo govore, svi vide problem, u sebi se stide, ali niko da nešto kaže. Samo se govore hvalospjevi, broje se milioni koji su navodno ušteđeni, lažni osmjesi na sve strane.
Došlo je vrijeme pokazati neki integritet. Vrijeme je za otvoreni razgovor na ovu temu. Vrijeme je da stranački organi nešto kažu na ovu temu, da se očituju, da saslušaju više priča, da ne budu samo „protočni bojler“ za samovolju supruge Predsjednika stranke.
Ispiriran zemljom u kojoj sam rezidentni ambasador kazati ću: „Nešto je truhlo u zemlji Danskoj!“ U današnjoj Kraljevini Danskoj, kao što možete prepostaviti, ništa nije truhlo. Ali kod nas jeste.
Među mnogim mojim sugovornicima u posljednje vrijeme postoji teza da se SDA u potpunosti iscripila, da smara i sebe i državu, da joj treba opozicionih dana kako bi se oporavila, osježila, regenerirala. Ovo je čak mišljenje i nekih ljudi u stranci. Ono itekako ima smisla i osnove.
Ipak, možda je bolje početi se reformisati ranije, sagledati probleme koji postoje i koji mogu uticati da uskoro SDA postane opozicija, a to znači hiljade ljudi bez posla. Posebno onih preko pedeset godina koji na slabašnom bosanskom tržištu rada skoro da nemaju šansi za plasman.
Nije potrebna posebna pamet, dovoljno je priznati ono što svi vide. Otvorite se i upitajte se međusobno ima li smisla očekivati bilo šta pozitivno od naroda ako ljudi imaju osjećaj zloupotrebe moći od strane osobe koju niko nije birao za neku funkciju. Od naroda koji je sve više ubjeđen da zapravo ona vlada državom, svim i svačim, a da je Predsejdnik Bakir samo slijepo sluša.
Imate pravo i obavezu zatražiti nezavisna mišljenja o stanju u KCUS, uplatiti smiješno jeftinu anketu među uposlenicima KCUS i Univerziteta i pokušati saznati šta ljudi zaista misle o njoj kao menadžeru. Kako se osjećaju? Zašto odlaze? Zapravo bježe..
Za ime Boga nešto recite i uradite na ovu temu! Vi ste nešto u stranci koja je sve to omogućila, a koju pristojan svijet u Bosni sve više smatra leglom korupcije i iskvarenog načina razmišljanja. Mehanizmi koji su uspostavljeni u različitim strukturama jasno tome svjedoče, a opozicija se sprema to da iskoristi.
Ako je Prof. Dr. Sebija Izetbegović zaista tako dobra menadžerica i ako ona zaista treba da predstavlja mjerilo svih vrijednosti u ljekarskoj i akademskoj zajednici dokažite to i pokažite svijetu! Nemojte samo dozvoliti provođenje puke sile. Svakoj sili na svijetu se kad tad stalo u kraj. Pokažite neku moralnu odgovornost prema narodu.
Zaključak
Bio sam dio hektičnog ambijenta u kojem se stalno nešto radi, u kojem se teme smjenjuju iz minute u minutu, u kojem se nema vremena za promišljanje i filozofiranje. Svjestan sam vaših svakodnevnih preokupacija poslom, problemima, igrama moći i borbom za opstanak.
Ali vas ipak pozivam da malo zastanete, oslušnete sebe i druge ljude oko vas.
