Pjevačica se prisjetila ratnog perioda, odlaska od kuće i zadirkivanja od strane vršnjaka.
Seka Aleksić sada ima sve što poželi, a da nije uvijek bilo tako, i sama je priznala kad se prisjetila odrastanja u nemaštini.
- Odrastala sam bez oca, ali majka se trudila da to ne osjetim. Radila je tri posla kako bi odgajala brata i mene. Nije mogla da priušti da nas upiše u vrtić, jer nije imala novca, pa su nas čuvali baka i deka – započinje priču Seka i nastavlja.
- Nije im bilo lako sa mnom jer sam bila nemirno dijete. Nisam bila bezobrazna, samo nestašna. Stalno sam nešto jela, a tako je i danas. Nije da nisam voljela da učim, ali mi je pjevanje bilo interesantnije. Zato sam uvijek bila prosječan đak. Nekad sam godinu završavala dobra, nekad vrlodobra… Društvo iz odjeljenja mi je bilo super. Djeca me nisu zadirkivala zbog toga što su mi roditelji rastavljeni. Učitelj je odigrao ključnu ulogu u tome. Objasnio im je da u razredu ima i nas čiji su roditelji razvedeni, ali da mi nismo krivi zbog toga. I mama se trudila da nam nadomjesti to što ne živimo sa ocem- objašnjavala je pjevačica, pa se prisjetila ratnog stanja.
- Bilo je teško! Bila sam mala i nisam znala šta je zapravo rat, ali je mijenjanje sredine bio ogroman šok za mene. U Bosni sam imala super drugare, sa mojim učiteljem Irfanom se čujem i danas. Nažalost, tako nije bilo u Banji. Bila sam izbjeglica, pa su djeca znala da budu suviše direktna, da se ne izrazim grublje. Sjećam se da su mi se svi smijali što govorim “mlijeko”, a ne “mleko”. Kada sam počela da pričam na ekavici kako bih se uklopila, još više su mi se smijali. Bilo je pošalica i zadirkivanja na moj račun, ali to su bila samo djeca, njima se sve oprašta. Sve poteškoće u životu su me ojačale i napravile čovjeka od mene – rekla je Seka.
