Za PRESS piše: Mustafa Cerić
Poruka dana mojim Krajšnicima:
Nisam mogao ostati ravnodušan na Edov ukor: – Mustafa, sjetite li se vi nekad vaših sunarodnjaka, Krajišnika koji u zadnjih nekoliko godina proživljavaju horor zbog migrantske horde? Ne vidjeh da ste pisali o tome u vašim svakodnevnim temama dana?
Edo, nije da se ne sjećam Krajšnika, ali jest da sam se sustezao od komentara u vezi sa svjetskim migrantima, koji kruže našom Bosnom. Mislio sam da to nije u opisu mog posla zato što ima prećih od mene da se o tome brinu.
Ali, tvoj ukor me evo natjera da kažem nešto o tome. Odmah da kažem da u Bosni nema gostoprimljivijih domaćina od Krajišnika. I nema suosjećajnijih humanista prema ugroženim i nezbrinutim ljudima od kršnih bosanskih Krajšnika. Znam to iz osobnog iskustva kad sam u najtežim situacijama s Krajšnicima dijelio i vodu i kruh.
No, ovo što se danas događa u Krajini sa svjetskim migrantima, gdje su Krajišnici ostavljeni sami da se nose s tim pitanjem, koje nadilazi njihove mogućnosti, ravno je novoj svjetskoj-europskoj izdaji bosanske države i bosanskog društva.
Nije važno koliko je svjetskih migranata, koji se kreću sa Istoka prema Europi, već je važno da su to živa ljudska bića koja su napustila svoj rodni dom i krenula u nepoznati svijet za boljom nafakom. Ne mogu zamisliti nijednog čovjeka na svijetu, koji dragovoljno ostavlja svoj rodni dom, svoju domovinu i rodbinu bez debelog razloga da bi se u ćoravo zaputio u svijet koji ga ne želi.
Vole li ti ljudi Europu više nego svoju zemlju? Ne vole, ali su zbog rata i neimaštine krenuli s uvjerenjem da ih Europa ne mrzi.
Čiji su to ratovi na Istoku od Afganistana do Kašmira, od Sirije do Libije, od Jemena do Somalije?
Je li Europa u svemu tome nevina?
Nije nevina i zato je odgovorna prema migrantima s Istoka. Razumni političari u Europi su svjesni svoje odgovornosti i zato je Europska komisija uradila migracijski plan i program (maj 2015) za uvođenje kvota za raspodjelu migranata-izbjeglica po članicama EU-e.
Riječ je o dvije mjere: preraspodjeli osoba kojima je potrebna međunarodna zaštita i već se nalaze na teritoriju EU-a te preseljenju izbjeglica koje iz trećih država masovno pristignu na teritorij EU-a.
Prva brojka, odnosno postotak, predstavlja ključ po kojem je trebalo raspodijeliti teret primanja migranata u slučaju masovnog priljeva u neku od zemalja članica. Od toga broja Hrvatska je trebala primiti 1,73 posto, Njemačka 18,42 posto, Francuska 14,17 posto, Italija 11,84 posto. Bilo je više od 360.000 zahtjeva za izdavanjem azila, a odobreno je samo polovica oko 185.000, a šest zemalja – Njemačka, Švedska, Francuska, Italija, Velika Britanija i Nizozemska podnijele su najveći teret.
Druga brojka odnosila se na migrante koji uživaju zaštitu Visokog sekretarijata UN-a za migrante i izbjeglice (UNHCR), koji je od EU-a zatražio da svake godine primi 20.000 Sirijaca. Hrvatska je po računu Komisije trebala primiti 315 migranata.
Da li članice EU-e primjenjuju ovaj plan i program? Da li Hrvatska, kao članica EU-e, poštuje svoje obaveze prema migrantima?
Uz časne izuzetke, članice EU-e ne primjenjuju usvojene kvote za prijem migranata sa Istoka, napose Hrvatska, koja se prema svom susjedu, Bosni, ponaša vrlo nekorektno, bahato i licemjerno, prebacujući joj bestidno svoje obaveze, kao članice EU-e, prema migrantima. Hrvatska ne samo što u Bosnu prebacuje svoj materijalni otpad sumnjivog kvaliteta po zdravlje bosanskih građana, već nehumano protjeruje migrante, žive ljude, u Bosnu kao mjesto za svoj “otpad” svega što joj se ne sviđa. O bosanskim istočnim susjedima, Srbiji i Crnoj Gori, nema potrebe ni govoriti zato što Bosna od njih nema ništa dobroga očekivati.
No, dragi Edo, ono što mene mnogo više čudi, iritira i zabrinjava je bezidejnost, nesposobnost i neodgovornost bosanske vlasti, oličena u raznim bosanskim ministrima.
Ne mogu da shvatim da se nijedan bosanski ministar, koji se bavio i koji se bavi migrantskom dramom u Krajini, nije sjetio da se pozove na “plan i program” Europske komisije te da zahtjeva da se pitanje migranata s Istoka rješava na nivou EU-e, a ne na nivou jedne bosanske općine.
Ministar Cikotić je morao organizirati posjetu migrantskim kampovima u Krajini sa ambasadorima EU-e u našoj zemlji, kao i sa državnim, entitetskim i kantonalnim ministrima kako bi im na licu mjesta održao lekciju o njihovim obavezama, a ne da ide sam na način da ni sam ne zna zašto je došao u Krajinu, niti je imao plana o tome da zna šta može a šta ne može uraditi kao bosanski ministar za rješavanje migrantske krize, za koju Bosna nije ni na koji način ni kriva, ni dužna, ni odgovorna, ni sposobna da ju rješava u ime Europe i cijeloga svijeta.
Ne znam šta radi bosanska diplomacija? Ima li Bosna ikoga sposobnog i radinog, koji zna, hoće i može komunicirati s Europom i svijetom kako bi objasnio da migranti-izbjeglice s Istoka, kojih ima više hiljada, nije i ne može biti bosanski problem zato što Bosna nije zaslužila da je Europa opet izdaje, da joj Europa okreće glavu zato što u njoj ima “previše muslimana”, prema izvješću hrvatske politike, koja voli da kleveće Bosnu po svijetu na račun islama i muslimana kad god za to ima prigodu.
Dakle, Edo, migrantsku krizu u Krajini bosanska država ne može sama riješiti, niti ona to treba sama rješavati. Migranti s Istoka su europski problem, kojeg EU-a mora rješavati.
Zato je moj savjet ministru Cikotiću da pod hitno zaduži sposobnog činovnika u svom ministarstvu da skupi i temeljito iščita “plan i program” Europske komisije o zbrinjavanju migranata po kvotama, kao i po konvencijama o ljudskim pravima migranata-izbjeglica te da s tim “planom i programom”, kao i drugim europskim odlukama suoči ambasadore europskih zemalja s jasnom porukom da Bosna nije ničija “kanta za otpad”, kao što misle njeni susjedi te s zahtjevom da članice EU-e, uključujući i Hrvatsku, preuzmu svoje obaveze prema migrantima-izbjeglicama s Istoka.
Od kukanja i prebacivanja odgovornosti bosanskih ministara s jednog na drugoga nema koristi, već ima samo stid i sram, što Krajina ne zaslužuje.
Unatoč svemu, ja vjerujem u dobro srce i plemenitu dušu mojih Krajšnika, koji znaju dijeliti ljudsku muku s drugima!
Učim dovu Svevišnjem Allahu da čuva moju Krajinu od svakog belaja i svakog iskušenja, kojeg ne može podnijeti. Amin!
