Jedan od najpoznatijih i najuspješnijih muzičara regije, Dino Merlin, ovih dana promovira novi singl, pjesmu “Krive karte”. Još je to jedna najava novog, 12. studijskog albuma nazvanog “Mi”. Dino je otkrio da je motiv za spomenutu novu pjesmu prilično neuobičajen:
–Krive karte’ je zapravo neka vrsta moje isprike osobi koju sam povrijedio i do koje mi je jako stalo. Most koji nas je spajao srušio se i ovom sam ga pjesmom želio ponovo sagraditi. Nekad nam nebo podijeli krive karte i čini se da ne možeš odigrati partiju kako treba, ali onda pomisliš kako imaš možda prave ruke ili bar iskrenu želju da se pokaješ i kažeš da nećeš to više nikada napraviti. Eto, to je bio motiv za ovu pjesmu– kaže autor i izvođač iza kojeg su višemilionski tiraži albuma, rasprodane regionalne, evropske, pa i svjetske turneje.Do uspjeha je došao teško.
–Nekad je to i dobro da vas ljudi percipiraju samo ovdje i sad, a nekad volim i kad se neke starije generacije sjećaju nekih početaka. Ja mnogo dugujem svojoj upornosti, jednoj od najvažnijih ljudskih osobina. Kao kalodont iz tube cijedio sam sve te iskre koje su činile plamen i povezivao ih jer sam želio da traje, da trčim maraton. Jer da bi nešto ovoliko potrajalo, morate, kao mađioničar, znati baratati s više kuglica. Tu je naravno talent prije svega, ali i jedan strašan i uporan rad. No treći faktor koji morate uzeti uvijek u obzir, to je sreća.Nije baš jednostavno imati sreću u trećoj smjeni željezare. To nije bilo lako niti onda niti danas. Ali ja sam i u to vrijeme sanjao svoj san, jako sam želio biti ovo što sam sada, a kada nešto iskreno želiš, duboko sam uvjeren da to i možeš postići. Želio sam snimiti prvu ploču početkom osamdesetih kada je u cijeloj Jugoslaviji bilo sedam ili osam studija i isto toliko diskografa, dakle sedam ili osam urednika o kojima je ovisio tvoj život. Naime, nije u to vrijeme, kao danas, bilo interneta niti mogućnosti da svoju pjesmu instantno plasiraš u svijet i odmah dobiješ reakciju na svoj rad. Ako bi, dakle, spomenuti urednici bili na tvojoj ideji i ako se vaša estetika poklapala s njihovom, onda si i mogao proći. Ako pak ne, ako je to izlazilo iz njihovog sistema vrijednosti, jednostavno nisi mogao dobiti elementarne stvari, znači studio. Bio je to tada jedini način kako možete snimiti svoj rad. Međutim, srećom, postojalo je nekoliko privatnih studija u kojima si mogao snimiti pjesme za novac. A kako bih skupio novac i mogao snimiti pjesme, ja sam morao godinu i pol raditi u trećoj smjeni na kaljenju čelika. Ja, dakle, znam kako se kalio čelik– rekao je.
