Reditelj Goran Marković pozvao je kolegu Emira Kusturicu, člana žirija za izbor spomenika Stefanu Nemanji na Savskom trgu, da kaže šta je na tom projektu dobro, lijepo i značajno ili da se od njega ogradi, ako nije glasao „za” usvojeno rešenje.
U tekstu „Pismo srpskom prijatelju”, objavljenom na sajtu Peščanika, Marković, koji Kusturicu oslovljava sa „dragi Emire”, ukazuje da je prihvaćenim rješenjem „vjerovatno zauvijek unakažen grad” u kome je rođen i u kojem živi.
„Kada si već, s pravom velikog umjetnika, preuzeo odgovornost da sudiš šta je lijepo a šta nije, važno je da objasniš zašto je jedan značajni vajar, član tvog žirija, u znak protesta otišao iz vaše družine i kako je presudu o nakaznoj skalameriji koja će zauvijek ružiti Beograd donio Nikola Selaković, čija je jedina kvalifikacija to što je Vučićev rob”, objašnjava Marković.
Njemu nije jasno kako se Kusturica nije „zgrozio nad tom gomilom besmisleno izlivenog gvožđa” u visini od 23 metra i zašto i sam nije pobjegao iz žirija koji će tu „hrpu neukusa dovući do bivše željezničke stanice”.
„I sam znaš da je svaka diktatura sklona takvoj vrsti pritiska na malog čovjeka”, piše Marković, pozivajući se na stotine „primjera megalomanske potrebe da se podizanjem spomenika zabilježi prisustvo diktatorskih pojava u vremenu koje neumitno briše njihovu beznačajnost”.
„Ali ovaj posljednji, na budućem Savskom trgu, ima još jednu osobinu – ta skulptura je smiješna”, ocjenio je Marković, koji smatra da Stefan Nemanja nije zaslužio da ga Goran Vesić „izloži podsmijehu i preziru”.
Prema Markovićevom stavu, Vesić je na sebe uzeo ulogu, ne samo da realizuje, nego i objasni „smisao te bezvrijedne gomiletine željeza koja će štrčati ispred jedne vrijedne i stilski zanimljive građevine kakva je bivša Glavna željeznička stanica Beograda, naseobine koja je poslije nekoliko milenijuma postojanja počela da nestaje u poplavi kiča”.
„Emire, prijatelju, bar se ogradi od ove katastrofe. Ja sam siguran da ti se ne sviđa ono što ste izabrali ali, ako ništa drugo, bar to reci, jasno i glasno. Inače, gdje će ti duša…”, napisao je Marković.
„Nije potrebno urbanističkim promašajima, arhitektonskim neukusom i spomeničkim šundom služiti prostaka na vlasti, koji će ionako uskoro otići. Ne u istoriju, već u zaborav”, uveren je Marković.
