Za PRESS piše: Mustafa Cerić
Dragi brate i prijatelju Sabûr,
Hvala ti na odgovoru. Drago mi je da si ostao isti u duši – saburli, ali me brine tvoje stanje uznemirenog uma.
Nisi rekao da ti je um “zbunjen”, već si rekao da ti je um “uznemiren”.
Velika je razlika između ta dva stanja ili te dvije situacije. Kad je um “zbunjen”, onda nije u stanju da kreativno misli, a kad je um “uznemiren”, onda to znači da budno prati šta se u nas, kod nas i oko nas događa.
Brine me situacija “oko nas” zbog srpske nametnute priče u vezi s Kosovom, priče koja nema nikakve veze s nama u Bosni osim u glavama srpske politike, koja nikako da se smiri i ostavi druge nacije i države na Balkanu na miru.
Ali, situacija “u nas, kod nas i među nama” je važnija da se oko nje zabavimo, posebno na tragu tvoje ideje o postojanju ili nepostojanju našeg bosanskog originalnog nacionalnog, političkog i vojnog DNK. O tome sam ovih dana intenzivno razmišljao, tražeći prepoznatljivi kôd za to.
Nemoj da te razočaram, ali ga nisam našao. Šta god pomislim, kroz analizu ustanovim da to nije to. Sve dok nisam zavirio u kôd DNK kosovskih Albanaca, koji Albance drži ujedinjene i nacionalno, i politički, i vojno.
U najtežoj krizi za svoj opstanak, Albanci na Kosovu su formirali stalno nacionalno nestranačko “Vijeće” (“Pajtim”) od tri pametne glave. Ovo “Vijeće” je definiralo tri „bese“, tri “časne riječi” za svakog albanskog pojedinca, svaku porodicu, svako pleme, svako selo i svaku albansku zajednicu u svijetu, kao sveto obećane da će štititi i pomagati jedni druge u svakoj situaciji. Onaj koji prekrši danu “besu”, bit će označen kao izdajnik, bit će odbačen kao otpadnik i bit će kažnjen kao kršitelj svete lojalnosti naciji i državi. Ovo “Vijeće” (“Pajtim”) sastaje se po ukazanoj potrebi i daje ocjene o stanju albanske nacije i kosovske države te postavlja pravila za političko i državno ponašajne. Ocjene i pravila “Vijeća” su neupitne.
Prva „besa“, kao nacionalni, politički i vojni kôd DNK kod Albanaca na Kosovu, je sveti zavjet o ukidanju “krvne osvete”, a to znači apsolutno nacionalno albansko pomirenje i brisanje unutar albansko-kosovskih vjerskih, ideoloških, plemenskih, porodičnih, ličnih i drugih razlika, koje bi mogle ugroziti albansko nacionalno i državno jedinstvo!
Druga „besa“, kao nacionalno-socijalna briga, je osnivanje “kosovskog fonda” za zbrinjavanje svakog Albanca ma gdje bio u cilju da nijedan Albanac ne bude ni gladan, ni bos, ni usamljen, već da svaki Albanac ma ko bio i ma gdje bio zna i osjeća da ima naciju i državu koja brine o njemu. Ako je siromašan da mu se omogući da radi i zaradi za svoju familiju, a ako je bogat da se obaveže da daje iz svog bogatstva za zajednički albanski nacionalni i državni cilj.
Treća „besa“, kao nacionalna svijest, je obaveza svakog Albanca na Kosovu da se temeljito upozna sa svojim nacionalnim porijeklom te da kod sebe, kod svoje familije i plemena razvija albanski nacionalni ponos i državotvornu svijest, koja ga oslobađa vazalske ovisnosti o bilo kojoj drugoj državi. Nijedan Albanac ne smije sebe dovesti u situaciju ovisnosti o bilo čijem diktatu, koji bi mogao da ga prisili na izdaju nacionalnih i državnih interesa kosovske državne nezavisnosti.
Mi u Bosni nemamo bosansku “besu” zato što nemamo “krvnu osvetu”. Ali, ova ideja o “besi” kao svetom zavjetu, koju možemo nazvati kao “bosanski jemin”, ima smisla, kao prvo da položimo “jemin” Bogu Svevišnjem i samima sebi o ukidanju unutarnjih svađa i obračuna što liči na “krvnu osvetu” te da se obaveženo na na opće i apsolutno unutar bošnjačko-bosanskog pomirenje u smislu brisanja sektaških, ideoloških, plemenskih, regionalnih, ličnih i drugih razlika, koje ugrožavaju naše bosansko nacionalno i državno jedinstvo i naš zajednički nacionalni plan spasa. Nije pitanje možemo li mi to uraditi, već je „jemin“ da mi to moramo uraditi ako imamo i malo svijesti i osjećaj duga prema bosanskim sinovima-šehidima koji su dali svoje živote za našu slobodu, koju danas uživamo.
Najviše mi se dopada druga kosovska “besa”, kao ideja o “fondu” za zbrinjavanje svakog Albanca ma ko bio i ma gdje bio. Ni oko ovog nacionalnog “jemina” ne bi trebalo biti priče ako smo zrela nacija i ako imamo takvu moralnu svijest, koja se temelji na hadisu Božjeg Poslanika da niko nije pravi vjernik, ako zna da njegov komšija, a to je, prije svih, njegov brat po naciji i državi gladan dok on živi u izobilju.
No, treća “besa” o obavezi da se svaki Albanac nacionalno i državnički educira tako da zna ko je i šta je te da voli svoju naciju i državu predstavlja najveći i najteži izazov za nas Bošnjake/Bosance sve dok među nama ima onih koji govore: – Biti nacionalista u Bosni znači biti antibosanac i pravi glupan… Očito ovaj u Bošnjaka nije glupan, jer da jest ne bi znao kako izgleda “glupan” koji je drugačiji od njega jer se on osjeća dobro samo sa “svojima” (ne)glupanima. Ovaj je slijep da vidi i čuje dobro kod “drugih” osim kod svojih (ne)glupana, koji mu uvijek zvuče kao pametni i inteligentni zato što mrze “nacionaliste”, jer ta vrsta mržnje je pohvalna za (ne)nacionaliste, koji u principu imaju krizu identiteta, koju kriju tako što mrze “nacionaliste”, koji vole svoju bosansku naciju… i svoju bosansku državu…
Dragi brate Sabûr,
Završavam ovo moje drugo pismo tebi uz obećanje da ću u trećem pismu nastaviti ovu priču. Hvala ti na inspirativnom odgovoru, koji je u meni pobudio mnoge misli, koje mi ranije nisam bile na umu.
Iskreno tvoj…
