Piše: Danijal HADŽOVIĆ
Sablazna slika mogla se vidjeti na jučerašnjem predstavljanju kandidata Demokratske fronte i Građanskoskog saveza za lokalne izbore u Kantonu Sarajevo. Svega 3,4 novinara bila su pristuna u sali u kojoj su ove dvije stranke u koaliciji predstavile svoje kandidate za načelnike i nosioce listi. Ništa bolja situacija nije bila ni u naknadnim reakcijama gdje su i mediji i javnost njihove kandidate i izborne liste jedinstveno izignorisali, barem po pitanju ozbiljnog izvještavanja. Jedinu pažnju tokom dana uspjela je privući njihova kandidatkinja za načelnicu Općine Novi Grad Elma Mujadžić, ali ne svojim programom ili obećavajućim idejama, nego kontroverznom fotografijom iz svoje manekenske prošlosti.
(Nigdje nikog: Predstavljanje kandidata DF-a i GS-a)
Prazna sala na predstavljanju kandidata i odsustvo bilo kakvog interesa javnosti za njih (s izuzetkom oblina njihove kandidatkinje) vjerovatno najbolje svjedoči o ugledu koji danas u društvu uživa Demokratska fronta (na njihov priljepak u vidu pučističkog dijela GS ne treba trošiti lijepe, kamoli ružne riječi). DF je danas kompromitovana, prezrena, karikaturalna stranka koja je ostala bez svoje biračke baze i nema izgleda da će osvojiti novu. Za to postoje najmanje četiri razloga.
Na izborima 2018. godine Komšić je uspio ponovo pobijediti u utrci za Predsjedništvo, a DF se ponovo vratiti u život, ponajprije zahvaljujući Čovićevom nacionalističkom galopiranju i strahu da će zajedno s Dodikom ostvariti većinsku kontrolu nad Predsjedništvo BiH. Ipak, nakon što je po treći put zasjeo u fotelju člana Predsjedništva, još jednom se objelodanilo da je Komšić ne samo političar skromnog formata, nego pride i osoba upitnih moralnih kvaliteta (ne zaboravimo da je upravo poštenje osobina kojom se Komšić dičio kao glavnom vrlinom).
Odluka Komšića da sruši kantonalnu vlast „šestorke“ i formira novu sa SDA razljutila je desetine hiljada pojedinaca, ne samo simpatizera „Četvorke“, nego i glasača DF-a. To je onaj moralni dio. Politički je što je dil sa SDA obuhvatio samo promjenu vlasti na kantonalnoj i državnom nivou, dok je Komšić mirne duše na kraju prihvatio da aranžman o novoj koaliciji ne obuhvati i federalni nivo na kojem je skoncentrisana većina ovlast, čime je omogućio svom arhineprijatelju Čoviću da nastavi blokirati ovaj nivo vlasti, iako je sav smisao Komšićevog djelovanja da Dodiku i Čoviću navodno ne dozvoli… nešto! Što SNSD i HDZ danas drže ključne institucije u državi i preko domova naroda i Vijeća ministara suvereno blokiraju sve što im je volja, to baška.
Drugi je problem što je Komšić naprosto loš vođa. DF je napustio Zlatko Miletić, pored Komšića zapravo jedino prepoznatljivije lice u toj stranci. DF je neorganiziran, članstvo mu je nepoznato, sve manje je poznato i šta mu je tačno ideologija i za šta se ta stranka zalaže.
Osim toga, Komšić je prema svemu sudeći i lijen. Ako izuzmemo saopštenja koja mu piše savjetnik i u kojima se uglavnom obračunava s političkim neistomišljenicima, Komšić u Predsjedništvu, jednako kao i u prethodna dva mandata, uglavnom ne radi ništa. Nema diplomatske susrete, nema incijative, nema bitnije aktivnosti, ukratko, država nema neke pretjerane korist. Ali zamislite tek da u Predsjedništvu sjedi Čović.
Ipak, on što je posebnu mrlju bacilo na Komšića jesu dešavanja u DF-ovom koalicionom partneru GS-u. Odluka bivšeg predsjednika ove stranke Nihada Čolpe, podržana od većine članstva, da ne budu dio DF-ove koalicije sa SDA, u konačnici je rezultirala, najblaže rečeno, sumnjivom promjenom rukovdostva stranke, kada je Sudu i CIK-u prijavljeno da je na navodnom stranačkom kongresu Muhamed Fazlagić izabran za predsjednika, iako u javnosti do danas nikakva informacija niti fotografija nije prezentirana kao dokaz da se ikakav kongres uopšte održao, kamoli da je bio valjan. Da stvar bude gora, naknadno je CIK, ne poštujući da istekne rok za pravo žalbe, ovjerio koaliciju DF-GS za izbore. Predsjednik CIK-a trenutno je, ako treba podsjećati, Željko Bakalar, bivši član Komšićevog kabineta. Čolpa i upućeni od prvog dana tvrde da je iza čitave operacije stajao lično Komšić, što predsjednik DF-a nijednog trenutka nije ni pokušao da opovrgne, naprotiv, poletio je čestitati Fazlagiću na „izboru za predsjednika“. Upravo je ovaj događaj ozbiljno doveo u pitanje ne samo Komšićev obraz, kojim se, u nedostatku ostalih kvaliteta, dičio kao glavnom političkom vrlinom, nego je i pokazao da je dotični potencijalno spreman i na najgori način zloupotrebljavati institucije i pravni poredak kako bi izvukao ličnu korist.
Sablazna slika s predstavljanja kandidata stoga je prirodan rezultat skaradnog djelovanja Demokratske fronte posljednjih mjeseci koje, čini se, ovoj stranci trasira sigurni put ka borbi za cenzus.
Naravno, nema nikave sumnje da će Komšić i njegovi spineri pred izbore 2022. ponovo početi dizati tenzije, igrajući na provjerenu i sigurnu kartu plašenja glasača s Dodikom i Čovićem, kojima će Komšić, po koji zna koji put, opet biti opet jedina brana da razore i podijele državu. No, ako je Komšić ta brana i nada za spas države, Bosni i Hercegovini se zaista ne piše dobro.
