Belma Salkunić je na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu diplomirala u klasi Ermina Brave, danas je članica ansambla Narodnog pozorišta Sarajevo, a u svijet glume kročila je još kao tinejdžerka, kada smo je gledali u filmu „Dobro uštimani mrtvaci“ Benjamina Filipovića. Od tada je ostvarila uloge u brojnim predstavama, nekoliko serija i kratkih filmova, a u posljednje vrijeme može se pohvaliti učešćem u velikim i važnim filmskim i teatarskim projektima kakvi su spomenuti „Glas“ Ognjena Sviličića, u kojem igra glavnu žensku ulogu. Osim rada na predstavama i filmovima, aktivno radi kao moderator na događajima, snima reklame, te ima iskustvo rada na radiju i televiziji.
Ovu mladu i perspektivnu glumicu imali smo priliku gledati u ulozi voditeljice na ceremoniji otvaranja ovogodišnjeg izdanja 26. Sarajevo Film Festivala.
U razgovoru za PRESS otkrila nam je koji je njen najveći glumački izazov, u kojim ulogama se najbolje snalazi, kakve planove ima u budućnosti…
Koji ženski lik je vaš najveći glumački izazov?
Ima ih dosta, ali voljela bih igrati majku u nekoj drami.
Predstave ili filmovi? Gdje se bolje snalazite kao glumica, kakva je razlika? šta više volite gledati?
Podjednako volim i jedno i drugo, to je kao da majku pitate između dva djeteta. Oboje ima svoju čar.
Uz kojeg partnera biste voljeli zaigrati?
Radujem se svakom partneru i partnerici, imam sreću da sam već s mnogim velikanima dijelila scenu i velika mi je čast. Od svakog partnera na sceni naučim nešto novo. To je ljepota našeg posla.
Postoji li neka osoba u BiH koja vas inspiriše i vraća nadu u razvoj domaće produkcije?
Ko god se okuraži da u teškim vremenima radi nešto novo, po meni je heroj i inspiracija. Zaista. Friško sam pogledala dva BH filma, “Pun mjesec” i “Koncentriši se, baba”, vratili su mi nadu. Ponosna sam na kolege, a rediteljima duboki naklon.
Aktivno radite i kao moderator na događajima i dobro se snalazite u ulozi voditeljice. Šta za vas predstavlja SFF i činjenica da ste izabrani za voditeljicu ceremonije otvaranja ovog događaja?
Ceremonija otvaranja SFF je kao kruna na sve voditeljske poslove koje sam obavljala. Također sam ponosna i na to što sam vodila ceremoniju dodjele Šestoaprilskih nagrada. Ali Sarajevo Film Festival je moja velika ljubav odavno, i baš smatram da sam nagrađena sto sam baš ja odabrana da vodim ceremoniju.
Teško je dobiti ulogu ikakvu, a ne glavnu. Vi ste glavna ženska uloga u filmu Glas, čiju premijeru ćemo gledati na ovogodišnjem SFF-u. Recite nam nešto o tome.
“Glas” je moj prvi veliki zalogaj koji sam rado zgrabila i duhovno prifitirala. Dušu mi je nahranio. Bilo je sjajno snimati u Hrvatskoj, i pamtit ću to iskustvo dok sam živa.
Da li vam uloge pomažu nekada da bolje shvatite svijet oko sebe?
Istraživanje i kopanje po duši, što svojoj, što tuđim, sigurno ti daje neku širinu koja ti osigura da bolje razumiješ neku pojavu, koja je možda nelogična. Nekako, kad si glumac, uvijek tražiš opravdanje za nešto što je neko napravio, koliko god bilo pogrešno. Kopaš dublje, iz kojih poriva je to napravio i šta je želio s tim. Nikog ne osuđujem.
Imate li neke planove za budućnost? U kakvim predstavama i filmovima biste voljeli učestvovati i sa kim sarađivati?
Pandemija nas je, ako išta, naučila da ne trebamo ništa planirati. Imala sam dogovorene projekte već, međutim korona me omela. Samo neka prođe, lako ćemo za nove saradnje, samo neka svi budu zdravi.
