Ćuprija koju neće preći
Piše: Asim Padalo
Ko je odgovoran zašto građani Mostara ne mogu glasati još od 2008? Izgleda niko. To je pitanje ko bi svako normalna postavio u svakoj normalnoj zemlji, no nažalost u Bosni i Hercegovini stvari se spinuju da su krivci – politički heroji kojima aplaudiraju i stranci.
Žalosno. SDA i HDZ su odlučili da pređu Ćupriju na Neretvi ali zašto je nisu prešli prije 10 godina. „Sporazum“ kojeg su jučer postigli izgleda toliko banalan i dalje cementira stvari na dvoje da je uistinu pitanje zašto ga nisu usvojili ranije. Neki govore da su stranci zavrnuli ruke, pa su Izetbegović i Čović odlučili da se smiluju Mostarcima, drugi kažu da je ovo Izetbegovićeva kapitulacija u zamjenu za spašavanje premijera Novalića od sudskog gonjenja.
Politička igra kojom SDA i HDZ zamajavaju javnost decenijama za cilj ima raspolaganje javnim novcem i uticajem, uz nedodirljivost od strane pravosuđa u našoj zemlji. Ta igra prolazi jer su institucije privatizirane. Primjer je Asim Sarajlić. Primjer je Fadil Novalić. Prije njih primjer je Dragan Čović, koji je uspio privatizirati nekoliko hercegovačkih firmi i izvući milione maraka, te je uspio okrenuti i vodotok rijeke Radobolje, uz koji je napravio hacijendu na kojoj bi mu pozavidio i Pablo Escobar. Očiti sukob interesa kao princip i način vladanja u Federaciji (u RS-u je još gore jer je tamo privatno-javni apsolutizam) osiromašio je društvo i nezaposlenost je i dalje ogromna. Borba protiv korupcije ostala je na bazi fraze, a slučaj Asima Sarajlića (i sam duboko kompromitiran i već optuživan) koji u posljednje vrijeme brani šefa OSA-e Osmana Mehmedagića tako što ne negira njegovo falsifikovanje diplome čime je jasno prekršio zakon nego da OSA ima „odlične rezultate, jasno nam govori da smo kao društvo i dalje nezreli za ozbiljne demokratske pomake ka bolje.
Ukoliko nakon popuštanja na Mostaru, Izetbegović junior popusti i na Izbornom zakonu (što su jučer jasno najavili u sporazumu o „legitimnom predstavljanju naroda“), to bi bila kapitulacija za državu. Ali Mostar je u tokom devedesetih i duploj agresiji od Vojske RS-a i HVO-a i HV-a, ostao slobodan i agresori su na njemu polomili zube. Ako popuštanje Čoviću želi spašavati Novalića i druge korumpirane članove SDA, onda će se Bakir nasukati jer Hercegovina mu to neće dopustiti. Taktičko pranje neće mu pomoći. Slobodni građani Bosne i Hercegovine neće dopustiti nikakvu floskulu o „legitimnom predstavljanju naroda“ čime bi trajno član HDZ-a bio član Predsjedništva i čime bi HDZ bio neizostavan član državne i entitetske vlade, izdaja je koja neće proći.
Igra i ucjene oko kandidata za ministra sigurnosti Selme Cikotića i negodovanje oko izbora članova CIK-a, a samim tim i održavanja lokalnih izbora, Čovićev su manevar kako bi osigurao da se ne izabere nova Vlada Federacije, kao i startna pozicija da prelomi Izetbegovića oko izmjena Izbornog zakona. Kontekst u kojem je napravljen “historijski sporazum” za Mostar govori da smo mi još daleko od demokratskih institucija i standarda, a prije svega demokratskog ponašanja. Ovo je loš sporazum, napravljen van institucija i sa figama u džepovima. Ko god misli da će HDZ i SDA, nakon što su građane Mostara držale 12 godina bez izbora, napraviti nešto korisno, taj ne zna njihove motive i ciljeve. Jedno je sigurno.
Mostarci glasali ili ne, kao i drugi slobodni građani Bosne i Hercegovine neće prihvatiti Čovićev i Izetbegovićev model po kojem će oni imati privatna vijeća, privatne gradonačelnike, privatne sporazume i privatno pravosuđe.
Tu ćupriju neće preći.
Stavovi izneneseni u ovom tekstu ne ne moraju nužno biti i stavovi redakcije PRESS-a.
