Svetlana Ceca Ražnatović se iz rodnog kraja, iz Žitorađe, preselila u srpsku prijestonicu gdje je započela svoj novi život.
Kada se doselila u Beograd, Ceca je najprije nekoliko mjeseci živjela kod drugarice na Vračaru.
Stan koji je Ceca kupila u Beogradu prije svog punoljetstva se u tom trenutku renovirao. Ona do tada nije razmišljala o preseljenju u prijestonicu jer je završavala srednju školu u Žitorađi i tamo živjela. Davne 1990. godine sa prodatih 350.000 primjeraka albuma, a godinu dana kasnije izlazi album koji obara sve rekorde i Ceca odlučuje da od zarađenog novca kupi sebi stan na Banovom brdu.
Davne 1993. godine dolazi na ideju da se preseli u Beograd, pošto je završila srednju školu i započinje saradnju sa Marinom Tucaković i Aleksandrom Radulovićem Futom. Tog momenta počela je da renovira stan i dok je to trajalo živjela je kod porodične prijateljice Dragice u Kalenićevoj ulici, ali ne kao podstanar već kao gost. Faktički to je bio prvi stan u kom je Ceca boravila u Beogradu, dok je već uveliko bila zvijezda na prostoru čitavog Balkana.
Na četvrtom spratu na ovoj adresi i dalje je stan u kojem je Ceca provela prve dane u Beogradu. Nakon nekoliko mjeseci, Ceca se preselila u svoj stan na Banovom Brdu i tu je živjela do udaje. Ražnatovićeva upoznaje Željka Ražnatovića Arkana 1994. godine i tada započinju zajednički život u Diplomatskom naselju sve do 1997. godine dok kuća u ulici Ljutice Bogdana nije bila završena. Cecine komšije iz zgrade u kojoj je živjela na Vračaru su oduševljene balkanskom divom i još se sjećaju perioda kada Ceca živjela u ovoj višespratnici.
– Jao dobro ste me podsjetili. Uvijek se svima nama ljubazno javljala i pozdravljala, a bila je prelijepa. Kao anđeo – rekla je Cecina komšinica svojevremeno.
Mlađe generacije, koje žive u ovoj zgradi, ne sjećaju se perioda kada se u nju doselila Ceca, ali su od starosjedilaca čuli za tu priču. Mnogi su čak mislili da je to samo mit.
– Kada je snimila pjesmu “Kukavica” i “Šta je to u tvojim venama” ljudi su se ispod prozora skupljali i pjevali njenu pjesmu. To je bilo da ne povjerujete, cijelom ulicom je odjekivala ta pjesma, cvijeće je svakim danom stizalo ovdje u Kalenićevoj. Koliko je to bilo cvijeća, mislim da je mogla da otvori najveću cvjećaru u Beogradu – pričala je gospođa koja je Ceci bila komšinica.
