Za bilo koje dijete teško je imati roditelje koji ne znaju pronaći balans u svojim mjerama odgoja.
Postoje dvije vrste roditelja koje djeci mogu nanijeti više štete nego koristi u njihovom obrazovanju i odgajanju. Prvi tip roditelja su oni koji “žive svoj život”. To su roditelji koji su stekli djecu “jer su tako morali” i jer tako treba, a ne jer su oni to željeli.
To su oni roditelji koji se posvećuju sebi i isključivo sebi, a djeci u prolazu i kako stignu. Bitnija im je karijera, njihov izgled ili nešto treće čemu teže dok djecu prepuštaju babama, tetkama, tetama iz vrtića, dadiljama i slično. Kraj ovakvih roditelja djeca postaju apsolutno hladna.
Oni ne dobijaju ono osnovno što im je potrebno – vrijeme sa roditeljima, ljubav i pažnju. Takva djeca obično kasnije mogu imati problema u ljubavnim vezama, ali i ostalim tipovima odnosa. Drugi tip roditelja su oni koji su previše angažovani.
Oni su totalna suprotnost od prvog tipa roditelja i oni naprosto svoju djecu guše do te mjere da djeca bježe u samoću. Ovaj tip roditelja želi da njihovo dijete bude savršeno, obrazovano, genijalno i to sve čine na pogrešan način – tako što ga previše pritiskaju!
Oni previše vremena zahtijevaju sa svojim djetetom i ne dopuštaju mu vrijeme za igru sa vršnjacima ili neke druge aktivnosti. Kasnije u vezama se često otuđuju od svog partnera i bježe od svakog pokušaja da ih partner “pritisne”. Oba tipa roditelja i oba vaspitna pristupa mogu biti veoma destruktivna.