Smanjenje unosa šećera ima jasne zdravstvene prednosti, uključujući smanjeni unos kalorija, što može pomoći pri gubitku težine i poboljšanju zdravlja zuba. Ali ljudi ponekad prijavljuju negativne nuspojave kada pokušavaju jesti manje šećera.
Glavobolje, umor ili promjene raspoloženja, koje su obično privremene, su među simptomima. Razlog za ove nuspojave trenutno je slabo shvaćen. No, vjerovatno se ovi simptomi odnose na to kako mozak reagira kada je izložen slatkoj hrani – i biologiju “nagrade”.
Kako je masovna proizvodnja hrane postala normalna, saharoza i drugi šećeri dodaju se hrani kako bi bila ukusnija. Osim boljeg okusa i “osjećaja u ustima” hrane s visokom količinom šećera, šećer ima duboke biološke učinke na mozak. Ovi učinci su toliko značajni da su čak doveli do rasprave o tome možete li biti “ovisni” o šećeru, iako se to još uvijek proučava, piše BBC.
Intenzivna slatkoća nadmašuje čak i kokain
Saharoza aktivira receptore slatkog okusa u ustima što u konačnici dovodi do oslobađanja hemikalije zvane dopamin u mozgu. Dopamin je neurotransmiter, što znači da prenosi poruke između živaca u mozgu. Kada smo izloženi nagrađujućem podražaju, mozak reagira oslobađanjem dopamina zbog čega se često naziva hemikalijom “nagrađivanja”.
Pozitivni učinci dopamina uglavnom se vide u dijelu mozga koji je uključen u užitak i nagradu. Nagrada upravlja našim ponašanjem, što znači da smo prisiljeni ponavljati ponašanja koja uzrokuju oslobađanje dopamina. Dopamin nas može natjerati da tražimo hranu, poput nezdrave hrane.
Istraživanja na životinjama i ljudima pokazala su koliko jako šećer aktivira ove puteve nagrađivanja. Intenzivna slatkoća nadmašuje čak i kokain u smislu unutarnje nagrade koju izaziva. Šećer je u stanju aktivirati ove putove nagrađivanja u mozgu bez obzira okusi li se u ustima ili ubrizgava u krvotok, kao što su pokazale studije na miševima. To znači da su njegovi učinci neovisni o slatkom okusu.
Kod štakora postoje jaki dokazi koji upućuju na to da konzumacija saharoze zapravo može promijeniti strukture u mozgu koje dopamin aktivira, kao i promijeniti emocionalnu obradu i modificiranje ponašanja i kod životinja i kod ljudi.
Psihički i fzički simptomi kod “skidanja” sa šećera
Očito je da šećer može imati snažan učinak na nas. Zato ne čude negativni učinci kada jedemo manje šećera ili ga potpuno izbacimo iz prehrane. Tokom ove rane faze “skidanja” sa šećera prijavljeni su i psihički i fizički simptomi uključujući depresiju, tjeskobu, glavobolju, umor i vrtoglavicu…
To znači da zbog odricanja od šećera može osjećati neugodno, i psihički i fizički, što nekima može otežati pridržavanje promjene prehrane.
Iako je ideja o “ovisnosti o šećeru” kontroverzna, dokazi na štakorima su pokazali da, kao i druge tvari koje izazivaju ovisnost, šećer može izazvati prejedanje, žudnju i tjeskobu zbog povlačenja. Druga istraživanja na životinjama pokazala su da su učinci ovisnosti o šećeru, ustezanja i recidiva slični učincima lijekova. No većina istraživanja koja postoje na ovom području odnose se na životinje pa je trenutno teško reći je li tako i za ljude.
Promjena u hemijskoj ravnoteži mozga gotovo je sigurno iza simptoma prijavljenih kod ljudi koji uklanjaju ili smanjuju šećer iz prehrane. Osim što je uključen u nagradu, dopamin također regulira hormonsku kontrolu, mučninu i povraćanje te anksioznost. Kako se šećer uklanja iz prehrane, brzo smanjenje učinaka dopamina u mozgu vjerojatno bi ometalo normalnu funkciju mnogih različitih moždanih puteva, objašnjavajući zašto ljudi prijavljuju ove simptome.
Iako su istraživanja o ustezanju šećera kod ljudi ograničena, jedna studija je pružila dokaze o simptomima ustezanja i povećanju žudnje za šećerom nakon što je šećer uklonjen iz prehrane pretilih osoba. Kao i kod svake promjene prehrane, pridržavanje je ključno. Ako želite dugoročno smanjiti šećer u svojoj prehrani, presudno je preživjeti prvih nekoliko teških sedmica.
Važno je također priznati da šećer sam po sebi nije loš, ali da ga treba jesti umjereno uz zdravu prehranu i tjelovježbu.
