Panamerički autoput proteže se na oko 30.000 kilometara i predstavlja najdužu cestu na svijetu. Put povezuje Sjevernu s Južnom Amerikom i spaja grad Ushuaia u Argentini s Prudhoe Bayom na Aljasci.
Počevši od Prudhoe Baya, cesta kreće na jug, prolazeći kroz Kanadu, Sjedinjene Američke Države, Meksiko i Centralnu Ameriku.
Tamo put nailazi na malu neravninu, gdje putnici moraju nakratko proći morem kroz međuprostor koji povezuje Centralnu i Južnu Ameriku prije nego što krenu kroz Kolumbiju, Ekvador, Peru i Čile, i na kraju završe u južnom dijelu Argentine.
Panamerički autoput je zapravo skup više puteva koji prolaze kroz ukupno 14 zemalja.
Putovanje je prava avantura i nosi mnogo rizika počev od visokih temperatura, klizišta, stoke na putu i neprohodnih dionica tokom kišne sezone.
Zbog ekstremnih zima, preporučljivo je izbjegavati zimu na krajnjim sjevernim i južnim krajevima putovanja. To znači da se putovanje često završi za otprilike godinu i po dana.
Postoje mnoge opasnosti, poput divljih životinja, šuma, močvara, pa čak i opasnih kriminalaca koji se kriju u šumama ili močvarama.
Autoput prolazi kroz mnoge različite klimatske i ekološke tipove, od guste džungle, do sušnih pustinja, od kojih su neke prohodne samo tokom sušne sezone, a u mnogim regijama vožnja je povremeno opasna.
Ukoliko bi vozili u prosjeku osam sati dnevno, bila bi vam potrebna tri mjeseca da je prijeđete u potpunosti, a turistima je u prosjeku potrebno šest do 18 mjeseci.
Čovjek koji je najbrže prešao cestu dugu 30.000 kilometara je biciklista Michael Strasser kojem je za to trebalo 84 dana, 11 sati i 50 minuta.
