Na Instagram profilu Yugo.nostalgija pažnju privlači fotografija jednog od najboljih kantautora sa ovih prostora.
Riječ je o Kemalu Montenu. Iako nas je napustio prije šest godina, rado se prisjećamo njegovog lika i djela, a uz njegove bezvremenske pjesme odrastaju nove generacije dječaka i djevojčica.
Kemalov otac Osvaldo bio je italijanski vojnik koji je tokom Drugog svjetskog rata došao u Sarajevo, gdje je i ostao zbog ljubavi prema Bahriji, sa kojom je dobio Kemala.
Zbog italijanskog prezimena njegov otac je želio da mu sin nosi bosansko ime, i upravo zbog bosansko-italijanske krvi koju je Kemal imao u sebi, njegova muzika se isticala svojom posebnošću, odlikovao ju je poseban lirski, romantičarski muzički izraz, u kojem su na jedinstven način objedinjeni motivi bosanske sevdalinke sa mediteranskim šarmom italijanske kancone.
Nepresušan izvor za njega su predstavljale ljubavne pjesme kojima je donosio životne sudbine njega ili njemu bliskih ljudi. Svoj vrhunski kantautorski rukopis dokazivao je vještim pretapanjem ljubavnog motiva u jednostavan izraz s mediteranskim šarmom talijanske kancone.
Monteno je svoju bogatu karijeru započinje veoma mlad, 60-ih godina 20. stoljeća. Prvi put se na sceni pojavio na nastupu 1967. godine na festivalu Vaš šlager, a predstavio se pjesmom “Lidija” i odnio nagradu. Nakon ovog nastupa bilo je jasno da je ženski dio publike dobio svog novog miljenika, kojeg je vjerno pratio sve do njegovih posljednjih dana.
Na istom festivalu skoro deceniju kasnije, tačnije 1976. godine, pojavio se s pjesmom “Sarajevo, ljubavi moja”. Od prvog izvođenja pjesma “Sarajevo, ljubavi moja” postala je nezaobilazni dio njegovog repertoara, a ujedno i “himna” njegovom rodnom gradu kojeg je mnogo volio. Sarajelije su znale uzvratiti ljubav, a naročito prema autoru “himne” njihovog grada, stoga je Monteno bio omiljeni među sarajevskom rajom.
Kemal Monteno umro je na 21. januara 2015. godine u zagrebačkoj bolnici Rebro. Sarajevski kantautor posljednjih petnaestak godina svog života živio je u Zagrebu.
